Na svome Facebook profilu politički analitičar dr Ivica Granić je na zanimljiv način prokomentirao aktualni pravosudno politički problem imenovanja/izbora predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i pokušaja nametanja na tu dužnost Zlate Đurđević osobne kandidatkinje predsjednika RH Zorana Milanovića, pa pročitajte što je dr Granić napisao,
JEMA PUNO LIPI STVARI
JEMA PUNO LIPI STVARI
‘Jema puno lipi stvari, ma ih, isukrsta mi, nesmin kazati, eee’ legendarna je rečenica iz Velog mista.
Kako stvari stoje, danas bi ovu rečenicu svatko od nas svakoga dana mogao ponoviti barem desetak puta. Na primjer, najnovije, poznato je kako se naš vrli predsjednik žestoko protivio izručenju jugoslavenskih killera Perkovića i Mustaća, pričajući priče o ‘hrvatskim obavještajcima’.
To što su ti obavještajci, na razne načine, svojevremeno koknuli nekoliko desetina ljudi, to Zorana ne interesira, to se valjda ne računa. Dalje, svakom normalnom je jasno da će, nakon što su ti zlikovci sada upržunjeni u Hrvatskoj, da će ‘ekipa’ nekim marifetlucima pokušati iste nekako izvući.
Neće to biti nimalo lagan posao, ali o tome drugom prilikom. Komunisti, ljevičari, socijalisti… za razliku od desnice, odavno su shvatili koliko je važno ‘kontrolirati pravosuđe’, a okolo, naravski, pričati priču o neovisnosti te sastavnice trodiobne vlasti. I sad, imamo od strane PRH za predsjednicu VS-a predloženu ženu koja je dugogodišnja voditeljica katedre na Pravnom fakultetu, a to mjesto je naslijedila od, gdje će suza neg’ na oko, od bivšeg predsjednika Josipovića.
Lijepo društvance, reklo bi se. Pa smo onda doznali kako je dotična ‘lično i personalno’ ideološki formirana, ne samo na raznim partijskim kružocima, nego u obitelji Titovog JNA majora, tate Stevana, a s mamine strane, čini se ipak ‘ne baca’ toliko na Tita i komunizam, nego ipak više na četništvo, naime ujak Mišo Čavić je navodno obavljao vrlo ozbiljne funkcije unutar, kako oni vole kazati, ‘Srpske vojske Krajine’.
I sad mi malo po pomalo shvaćamo kako Zoranova Zlata Đurđević ipak nije ‘bilo kaj’, kako je u pitanju jedan sasvim solidan kapitalac.
Kako stvari stoje, danas bi ovu rečenicu svatko od nas svakoga dana mogao ponoviti barem desetak puta. Na primjer, najnovije, poznato je kako se naš vrli predsjednik žestoko protivio izručenju jugoslavenskih killera Perkovića i Mustaća, pričajući priče o ‘hrvatskim obavještajcima’.
To što su ti obavještajci, na razne načine, svojevremeno koknuli nekoliko desetina ljudi, to Zorana ne interesira, to se valjda ne računa. Dalje, svakom normalnom je jasno da će, nakon što su ti zlikovci sada upržunjeni u Hrvatskoj, da će ‘ekipa’ nekim marifetlucima pokušati iste nekako izvući.
Neće to biti nimalo lagan posao, ali o tome drugom prilikom. Komunisti, ljevičari, socijalisti… za razliku od desnice, odavno su shvatili koliko je važno ‘kontrolirati pravosuđe’, a okolo, naravski, pričati priču o neovisnosti te sastavnice trodiobne vlasti. I sad, imamo od strane PRH za predsjednicu VS-a predloženu ženu koja je dugogodišnja voditeljica katedre na Pravnom fakultetu, a to mjesto je naslijedila od, gdje će suza neg’ na oko, od bivšeg predsjednika Josipovića.
Lijepo društvance, reklo bi se. Pa smo onda doznali kako je dotična ‘lično i personalno’ ideološki formirana, ne samo na raznim partijskim kružocima, nego u obitelji Titovog JNA majora, tate Stevana, a s mamine strane, čini se ipak ‘ne baca’ toliko na Tita i komunizam, nego ipak više na četništvo, naime ujak Mišo Čavić je navodno obavljao vrlo ozbiljne funkcije unutar, kako oni vole kazati, ‘Srpske vojske Krajine’.
I sad mi malo po pomalo shvaćamo kako Zoranova Zlata Đurđević ipak nije ‘bilo kaj’, kako je u pitanju jedan sasvim solidan kapitalac.
E sad, mene interesira, kako to da niti jedan medij, niti jedna Mirela Holy… nisu spomenuli da je tata od dotične – dotepenec iz Šumadije, a jest, kako to da nisu spomenuli da tamo neki ‘šumadinci’ hoće preuzeti i vladati hrvatskim pravosuđem itd…itd…
Ili je ona saga o dotepencima rezervirana samo za određene, samo za ‘specijalnim metodama’ odabrane ljude
Ivica Granić
Ili je ona saga o dotepencima rezervirana samo za određene, samo za ‘specijalnim metodama’ odabrane ljude
Ivica Granić