Politički analitičar Ivica Granić oglasio se na svom Facebook profilu gdje je analizirao stanje u Ukraini i refleksije na na hrvatsku scenu, društvenu i političku .
Objavu prenosimo u cijelosti.
Ukratko, Rus je potučen i prisiljen na pregovore i ustupke.
Normalno je da svaka vojska, svaka strana, govori ono što njima ide u korist. Ali, činjenice su činjenice. Nakon više od mjesec dana brutalnog rata sa stopostotnom sigurnošću se može kazati kako je ukrajinska vojska zaustavila napredovanje Rusa. I to na gotovo svim pravcima!
Teške borbe se još vode oko Mariupolja, ali to se i očekivalo. Oni su spremni na otpor i bore se ‘od 2014’, iako je to grad koji više de facto i ne postoji. Ruska vojska na ostalim mjestima uglavnom stoji, ili se povlači, jer su na nekim dijelovima Ukrajinci preuzeli inicijativu. To se odnosi na prekidanje opskrbnih puteva i slično.
Ukrajinci uspješno brane Kijev, nisu dopustili okruženje glavnog grada. A okupator se vrlo vjerojatno neće usudili napasti dok grad nije potpuno okružen. Po mom dubokom uvjerenju okupator to neće ni pokušati učiniti, jer su shvatili kako je u pitanju nemoguća misija, protivnik je žilav, a i broj mrtvih Rusa više uopće nije zanemariv.
To drže kao najveću vojnu tajnu, zadnje su objavili kako je likvidirano oko 1500 Rusa, što je smješno, i barem deset, petnaest puta manje od realnog stanja.
Obostrani gubici su jako veliki, i ukrajinske snage imaju jednako velike gubitke. Borbe su prva dva tjedna bile žestoke.
Ne može se reći ni da je Mariupolj pao, možda je samo pitanje vremena kad će ga osvojiti, to da. Rusi su sada tamo poslali brutalne Čečene da ne bi oni ginuli. Ulične borbe su nešto najgore u ratovanju, tu se ide čovjek na čovjeka, ali Ukrajincu se ne daju, unatoč pitaj Boga koliko puta nadmoćnijem neprijatelju, i u vojnom smislu i brojem ljudstva. Likvidiran je i jedan od najvažnijih čečenskih vođa. Junaštvo branitelja Mariupolja neodoljivo podsjeća na Vukovar. Odesa
Izgleda kako su Rusi definitivno odustali od ovog inače njima jako važnog grada. Da bi se isplatilo izvršiti pomorski desant vojni stručnjaci kažu kako kopnene snage moraju biti puno bliže. A ruske snage su od Odese udaljene barem dva tjedna intenzivne borbe, znači tisuće novih gubitaka. Oni na Odesu više ne pomišljaju, a onaj desantni brod koji je uništen prevozio je snage prema Mariupolju.
Nisu osvojili skoro ništa
Putin nije zadovoljan kako mu ide rat. Nije osvojio praktički ništa, dakle čak ni Mariupolj, iako je tu angažirao ogromne potencijale, sada je prisiljen na pregovore, čime će rat ući u potpuno novu fazu. Putin je imao loše informacije prije kretanja u invaziju. Sve je rezultiralo sadašnjim stanjem na terenu. Bravo Ukrajina, tako se brani Dom i Domovina.
Rusofili
Na koncu, da ne zaboravim: jedino su mi od ruskih okupatora gadljiviji ovi hrvatski rusofili, a pokazalo se da nakupina te moralne kanalizacije nije malo, pa bi bilo dobro da te propalice nauče nešto od ukrajinskih domoljuba, na primjer što znači dom, domovina, život, obitelj, junaštvo, poštenje, ginuti za Domovinu… što znaci ona sintagma ‘navik on živi ki zgine pošteno’. A onda neka se sjete Vukovara, Dubrovnika, Ovčare, Voćina, Pakraca, Sunje, Manjače, Kupresa, Konjica, Bugojna, Travnika, Uskoplja, Jajca…. HOS-a (jer su ruski okupatori, baš kao i hrvatske rusofilske propalice, vukle nekakvu paralelu između tobože nacističkog Azova i fašističko – ustaškog HOS-a, jeli).
Ili je ovo previše za te probisvjete, koje iz komfora svojih domova ili kvartovskih kafića izravno ili neizravno tipkovnicom podržavaju okupatora, uz obilje šarenih obrazloženja poput ‘Putin se bori protiv pedera i LGBT zajednice’ do ‘ukrajinski predsjednik je komedijaš koji hoće sve nas uvući u rat’ do ‘sve je ovo skuhao NATO i Amerika’. Sigurno su ta obrazloženja pomogla braniteljima Mariupolja i Ukrajine, kojih je do sada poginulo, da je lakše računati, tri – četiri Srebrenice. Možda i više.
Na koncu, da… i sankcije su počele pomalo nagrizati. Sporo, ali užasno bolno i – sigurno.