Foto: Privatni album

Prije godinu dana prenijeli smo  priču  koju je objavila Slobodna dalmacija  a pod naslovom Priča koja će vas i rasplakati i uljepšati vam dan: radnik iz Zagreba gladan i nemoćan je dva dana tumarao Dugopoljem, a onda se pojavio ljudina Ivica  koja je na našem  portalu bila jedna od najčitanijih   vijesti, a sudeći  po količini ineterakcija (komentari, lajkovi i djeljenja) na  Facebook stranici  Slobodne dalmacije sigurno jedna od najčitanijih vijesti  tijekom  prošle godine.

Foto: Screenshot

Naime,  radi se  o jednoj ljudskoj priči što i sam naslov  teksta sugerira u vrijeme  početka pandemije korona virusa  kada su  sve  i ljudske i prometne veze bile pokidane. Valja se samo prisjetiti koja je histerija vladala prije godinu dana  o  tada  jako malo poznatom virusu. Ljudi su bježali jedni od drugih,  izbjegavali svaki mogući kontakt, doslovce smo bili zaključani u svoje kuće i stanove. Sve je stalo, promet pogotovo, a autobusne linije su bile u prekidu.


U jednoj takvoj situaciji Stjepan Mačković, čovjek iz  Zagreba  zapeo je u Dugopolju, tumarao je  dva dana, spavao u skladištu benzinske crpke sve dok nije naletio na Ivicu Radoševića koji mu je   izišao u susret i  pomogao maksimalno u  tadašnjim okolnostima.  Smjestio ga u svoj stan na Vranjicu,  spojio sa Stožerom civilne zaštite u Solinu   koji je dalje organizirao njegov transport prema obitelji u Zagrebu.  Priča dostojna filmskog scenarija  sa sretnim završetkom.  Priča koja je tada  razgalila  srca dobrih ljudi  i pokazala  da  ima ljudi  koji su spremni odreći se svog komoditeta  i pomoći  čovjeku u nevolji.

Danas smo kontaktirali Ivicu Radoševića koji nam je još jednom ispričao  kako je to bilo prije godinu dana,  i ustvrdio da bi  ponovno bez razmišljanja  pomogao čovjeku u nevolji i pružio  sve što je u njegovim mogućnostima. Ostao je u kontaktu s gospodinom Mačkovićem i  znaju se povremeno čuti. Dogovarali su i  fizički sastanak, ali zbog različitih  okolnosti do njega nije došlo, uglavnom zbog različitih  korona mjera i ograničenja, pa je to ostavljeno za neka bolja postkorona vremena.

Dao nam je i telefonski  broj gospodina Mačkovića iz  Zagreba,  kojeg smo nekoliko puta  zvali  na telefon ali nije se javljao, pa ćemo  umjesto  razgovora s njim prenijeti jedan njegov  komentar na ovu vijest prije godinu dana “još jednom zahvaljujem Ivici , Zdenku i Štefu. bez njihove pomoći sad bi mozda bio mrtav. Ja sam doma od juče popodne i sve je uredu. Hvala svima još jednom”

dp