Piše kipar Ivan Kujundžić
Kad Akademija bira kao i političke stranke po “načelu” unaprijed dogovorenih kandidata i timova, to neodoljivo podsjeća na vremena institucija iz jednoumlja, nasljeđa za koje smo vjerovali da je iza nas, a nije. Očito je ostao taj mentalitet komunizma duboko ukorijenjen i usađen u glavama totalitarističkih mozgova svugdje oko nas, zasađen u sve institucije i pore hrvatskog naroda.
Stoga ovi izbori u HAZU-u test su demokratske i sveopće društvene hrvatske zrelosti u biranju između dirigiranog kontinuiteta i neovisne savjesti intelektualaca, vrhunskih stručnjaka i znanstvenika. Akademici trebaju pokazati primjer, jer tko će ako to ne čine oni? I to moraju imati na umu, duši i srcu akademkinje i akademici.
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) nalazi se pred jednim od najvažnijih izbora u svojoj novijoj povijesti, no na sjenu izbornog procesa već je bačena gruba povreda demokratskog duha i procedure jednom agitacijom.
Dosadašnji predsjednik u odlasku, akademik Velimir Neidhardt, pozvan je poštivati sva načela zakonitosti i duh izbora.
Nitko nema ni moralno niti proceduralno pravo kvariti demokratski standard institucije otvoreno agitirajući za jedan tim. Njegov interes na samom odlasku morao bi biti isključivo nacionalno osviješten interes Akademije – pozvati članstvo na najviše standarde transparentnosti i slobodne volje, a ne pod krinkom “kontinuiteta” nametati i unaprijed proglašavati “svoje” novo vodstvo.
I ovdje uopće nije riječ o tome jesu li tako istaknuti kandidati sporni kao stručnjaci, znanstvenici ili umjetnici; sporan je duh procedure koji neodoljivo podsjeća na političke klanove i zloduh šalabahter-demokracije. Kada se s govornice svečane sjednice narušava ravnopravnost izborne utrke, izravno se ruši legitimitet budućeg vodstva, bez obzira na to tko u njoj pobijedio.
Sada dodatnu težinu ovom problemu daje činjenica da se u utrci za čelno mjesto pojavljuje, nasuprot muškarcima, jedna žena kao kandidatkinja – akademkinja Mirna Šitum.
U hrvatskom narodu žene su imale značajnu ulogu, bilo u institucijama ili kao nositeljice i matice naših obitelji.
No žene su svjesno potcijenjene i izostavljene, a toga nije pošteđena ni HAZU, u kojoj su žene povijesno i statistički u izrazito malim kvotama. Ovakav inženjering odabranih klanova dodatno pridonosi njihovoj izolaciji i zapostavljanju u samom procesu. Umjesto da Akademija prepozna povijesni trenutak i omogući potpuno ravnopravno, viteško nadmetanje ideja i programa svoga futura, svjedočimo pokušaju niskog uklizavanja, administrativnog onemogućavanja promjena i očuvanja komfora jednog kontinuiteta.
Hrvatski akademici u iduća dva dana imaju povijesnu odgovornost. Ili će tajnim glasovanjem odbaciti ustaljeni duh društvenog komfora, ugođaja, tišine i dirigiranih protokola, ili će potvrditi da je pod krovom palače kontinuitet zapravo oportunizam.
Akademija ne smije biti zavjetrina ugođaja društvenih izvrsnika, već hrabar i otvoren prostor dijaloga i glas koji će probuditi hrvatsku šutnju i napokon, onda kada je to najbitnije, progovoriti o svehrvatskim problemima I društvenoj hipokriziji – bilo to u pogledu demografskog, ekološkog ili općeg duhovnog stanja hrvatske nacije.
Prekosutra HAZU bira svoju novu predsjednicu ili predsjednika. I stoga akademici nemaju pravo ostati povijeni ili unsprijed u strahu, prije vakta i zemana uz šalabahter-demokraciju zaokružiti bilo čije istaknute kandidate. Takvom njihovo unaprijed mino običaja i pravila organizirano predstavljanje na svečanoj sjednici Akademije gruba je devastacija duha procedure demokratskog izbora, što ruši legitimitet i čini upitnim legalitet izbora za jednu od najviših nacionalnih institucija koja još u nekim porama nosi komplekse jednog pridjeva, koji ostaje na njoj kao stalna mrlja hrvatskog identiteta.
Od hrvatskih osviještenih akademika očekuje se izdizanje iznad osrednjosti uobičajenih loših političkih protokola i zloduha šalabahtera te da u duhu najveće osviještenosti poštuju standarde i procedure nasuprot bilo čijim agitacijama.
Vrijeme je da se izabere novo vodstvo koje će jamčiti veću društvenu odgovornost te znanstvenoistraživačku i umjetničku poletnost.