Bivši hrvatski reprezentativac i dugogodišnji televizijski stručni komentator Joško Jeličić ponovno se pojavio u javnosti nakon odlaska s MAXSporta, gdje je prestao raditi nakon što je USKOK protiv njega podigao optužnicu za lažno svjedočenje u postupku protiv Zdravka Mamića.
Gostujući u podcastu Tribina nije štedio kritike na račun Svjetskog prvenstva, FIFA-e i njezina predsjednika Giannija Infantina.
„S obzirom na blisku prošlost, maksimalno sam se izolirao. Bio sam predoziran nogometom, liječio sam se od njega, nisam htio biti u javnosti“, rekao je Jeličić na početku razgovora.
Potom je vrlo oštro progovorio o aktualnom Svjetskom prvenstvu.
„Iskreno, nabijem na ku*ac ovo Svjetsko prvenstvo, i FIFA-u, i Trumpa, i Infantina. Svi ti ljudi otuđili su naš sport od onoga što je esencija nogometa, a to su ljudi iz naroda“, rekao je.
Dodao je kako smatra da su politika i novac preuzeli nogomet.
„Pretvorili su ga u politiku, nevjerojatnu pohlepu, gramzljivost i trčanje za novcem. Osjećam gađenje i kad gledam neke dobre utakmice“, poručio je.
Jeličić smatra da je proširenje Svjetskog prvenstva s 32 na 48 reprezentacija prije svega motivirano financijskim interesima te govori o „amerikanizaciji nogometa“. Posebno ga smetaju, kaže, visoke cijene ulaznica i sve veća komercijalizacija sporta.
Na kraju je kao primjer političkog utjecaja na nogomet naveo poništenje suspenzije američkom reprezentativcu Folarinu Balogunu, ustvrdivši da je takva odluka narušila vjerodostojnost FIFA-e i otvorila pitanje njezina odnosa prema politici.
Jeličić je godinama gradio imidž komentatora koji govori otvoreno, bez zadrške i često provocira kako bi potaknuo raspravu. Takav pristup može biti osvježenje u prostoru prepunom sterilnih i unaprijed pripremljenih izjava. No čini se da je ovoga puta prešao granicu iza koje provokacija prestaje biti učinkovita, a počinje verbalna pornografija.
Jedno je oštro kritizirati FIFA-u, komercijalizaciju nogometa ili politički utjecaj na sport, a sasvim drugo takvu kritiku svesti na psovke i vulgarne ispade. Kada argumente zamijeni prostakluk, pažnja javnosti više nije usmjerena na sadržaj poruke, nego na način na koji je izrečena.
Upravo zato ostaje dojam da je Jeličić izgubio kompas. Kritika može biti britka, beskompromisna i provokativna, ali ne mora prijeći u verbalnu pornografiju. Onoga trenutka kada psovka postane glavna poruka, sama kritika pada u drugi plan. A to je šteta, jer pitanja o ulozi FIFA-e, komercijalizaciji nogometa i političkom utjecaju na sport zaslužuju ozbiljnu raspravu, a ne da budu zasjenjena rječnikom koji će mnogima ostati jedino što će zapamtiti.