Foto: Press
Budući da Crna Gora nikada nije javno tražila ispriku, niti postavila pitanje odgovornosti Beograda za sve zločine koji su nad njom počinjeni, evo reprize svega proživljenog u zadnjih sto i više godina.

Što je Beograd učinio Crnoj Gori u prošlom stoljeću, o tome rijetko tko govori. Svašta, a najviše zločina!

Krenimo od Mojkovačke bitke 1916. godine.

Naivni Crnogorci ginuli su za spas srpske kraljevske vojske na Mojkovcu, a Srbi su u znak zahvalnosti napadali svoje spasitelje.

Dvije godine kasnije, te zločinačke 1918., Srbija je ukinula Crnu Goru i proglasila novu političku tvorevinu „Kraljevinu SHS“.

Nakon Prvog svjetskog rata Beograd je Crnoj Gori oteo dio Metohije koji je bio u sastavu države Crne Gore.

Dvije godine kasnije, 1920-ih, Srbija je ukinula Crnogorsku autokefalnu crkvu u kojoj je kršten onaj koji ju je ukinuo – zamislite.

Već 1922. godine usred Crne Gore prvi put je formirana nova srpska pravoslavna crkva pod tim imenom.

Evo, sto godina kasnije ta crkva vrši iste asimilacijske obrede nad tuđim narodom, a za račun Srbije.

Tih godina, sve do 1929. godine, Srbija je činila zlodjela, razna zvjerstva i zločine širom Crne Gore, a posebno na njenom sjeveru.

U jesen 1934. godine dogodio se zakašnjeli atentat na regenta Aleksandra, inače kreatora ukidanja svega crnogorskog.

Dolazimo do Drugog svjetskog rata i raspada Karađorđevićeve “Jugoslavije”.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Crna Gora je u Titovoj “Jugoslaviji” obnovila svoju državnost kao jedna od šest saveznih republika.

Nakon pada komunizma bujaju razni pećinski nacionalisti i revizionisti koji imaju ideju vratiti povijest unazad.

Danas, prije samo ovih nekoliko godina, Crna Gora se vraća u period s početka 20. stoljeća i reprize 1918. godine.

Budući da Crna Gora nikada nije javno tražila izvinjenje, niti je postavljala pitanje odgovornosti Beograda za sve zločine koji su nad njom počinjeni, evo reprize svega što je proživjela u posljednjih stotinjak i više godina.

Problem u svemu ovome je što se ovoj beskrajnosti koja se ponavlja ne nazire kraj.

Milutin Cerović/Aktuelno.me