Srbijanska pjevaljka Lepa Brena pjevala je Arkanovcima u Bosni i Hercegovini koji su okrutno i masovno ubijali Bošnjake, a prije i poslije toga isto su činili i Hrvatima u Hrvatskoj.
To što su je u zagrebačko kazalište došli pozdraviti Stjepan Mesić i Budimir Lončar, razumljivo je. Oni su se proslavili kao hrvatske jude, prvi tako što je svjedočio protiv Hrvatske u Haagu, a drugi tako što je kao ministar Jugoslavije u UN-u isposlovao embargo na uvoz oružja napadnutoj Hrvatskoj, onemogućio joj obranu i u Beogradu kao jugoslavenski ministar slavio maskare na Ovčari i u Škabrnji. Kao jude, bili su na istoj strani na kojoj je i Lepa Brena.
Ali…
Kakav to moraš biti organizator iz Hrvatske da dovodiš zabavljačicu takvoga kalibra i pedigrea u Hrvatsku,
Kakav to moraš biti ravnatelj kazališta da ustupaš prostorije takvoj osobi,
Kakav to moraš biti vlasnik zagrebačkoga restorana da s posebnim entuzijazmom služiš i ugošćuješ nju i glumački ansambl iz predstave prepunom nostalgije za Jugoslavijom,
Kakav to moraš biti tamburaš da sviraš i zapjevaš s njom u tom restoranu,
Kakav novinar da pišeš laude o takvoj osobi i predstavi…
Jasno, moraš biti takav da nisi na ti s Hrvatskom, a jesi na ti s tom opančarskom pevaljkom i sa svima što ona personificira. To je jedini odgovor.
Organizirati, dovesti, ugostiti, pljeskati, nazdravljati i pjevati s osobom koja je u agresorskoj vojnoj odori pjevala krvnicama Ovčare, Lovasa, Voćina, Široke Kule, Škabrnje, Srebrenice uistinu mogu samo isprani i poraženi ljudi. Sve što je njoj blisko, blisko je i njima. Kakva je ta četnička Pevaljka takvi su i ti ljudi.
Isti ti ljudi doveli su huškače pred Sheraton, maknuli im policiju i opasno zaprijetili krvoprolićem e da bi se u Taču razlio nostalgični duh bratstva i jedinstva – piše Ivica Marijačić na svom Facebook profilu.
anita m.