Piše kipar Ivan Kujundžić
SRETNA VAM 30. OBLJETNICA VRO OLUJE!
Jučer, na putu za Knin i Imotski, posve sam slučajno prijatelju pomogao prevesti do Gračaca, bolesnu gospođu, koja se liječila u Lipiku. Pred kuću je izišao skroman suprug, kojeg sam upitao; sa kim živite i treba li Vam što pomoći? Očajan je žalio kako su sami, a djeca, …u Srbiji te se tri godine ne javljaju niti im dolaze u posjet…, rekoh; jadna majko, a potom sam pomislio, gdje su ovdje Pupovac i Teršelićka i razni štrpci?
Obljetnica hrvatske vojno redarstven operacije „Oluje“ uvijek nas iznova podsjeća na veličanstvenu pobjedu u našem Domovinskom obrambenom ratu, pobjeda, koja nas treba nadahnjivati na izgradnju domovine Hrvatskeda i da bivamo u blizini potrebitih, u kršćanskom i vjerničkom, ljudskom i humanističkom pogledu i duhu!
Evociranje je to na čast i ponos jedne velike ratne pobjede hrvatske vojske i redarstva nad velikosrpskom politikom i agresorom, koji je čitavo jedno stoljeće od Odeso do Knina, planirao ne samo poraz Hrvata vać pokolj i nestanak kako bi uspostavio Veliku Srbiju.
I to mora biti jasno svakom, a posebno onim političarima koji relativiziraju problem današnjih aktivnosti i po sve štetne politike Srpskog sveta.
Sve prisutnost u Hrvatskoj kroz medije, tih aktivističkih zloduha, pozivaju nas na preispitivanje njihovih ne samo obavještajnih aktivnosti već i zakonskih prava i odgovornosti na iznošenja laži i neprovjerenih i neistraženih “činjenica” bili Jasenovca kozaračke djece ili Oluje, laži u kojima gade medijski prostor i time unose nemir među ljude pa i narode, koji jedino vape za istinom, koja nas sve može osloboditi u ljudskom vjerničkom i humanističkom duhu.
Nasuprot toj duhovnosti i humanizmu ovdje se iznova kao ljudi, doista moramo zapitati; hej’ do kada će ta šačice plaćenika, samozvana aktivistička i klatež, svojim fabriciranim lažima, jednako ubojitim kao metak protu zakonito i bez pravnih posljedica iznositi notorne laži?
Ne pada im na pamet podsjetiti javnost a i svoje istomišljenike pa i sunarodnjake na činjenicu kako je hrvatski predsjednik dr. Franjom Tuđmanom pozivao Srbe na ostanak na svojem ognjištu i protivilo se srpskim kolovođama, koji su pozivali sunarodnjake na zbjeg iz Hrvatske.
Zašto prešućiuju tu istinu, one politike koja je sijala zlo, od kolone tenkova 91. koja je krenula na Hrvatsku iz Beograda, cvećem obasuta…
Pupovac i Teršelićka i torazni štrbci, osim što uživaju u visokim hrvatskim primanjima, dužni su sunarodnjacima i svoj javnosti kazati istinu o jednoj tragičnoj sagi velikosrpske politike, u režiji Miloševića i SAN-u, koja je svršila porazom, u arhajskom zbijegu, poraza otrcanih kočija, suludim pozivom sunarodnjacima da napuste i sela i gradove, s ciljem nastanjenja na Kosovu.
Prava je istina kako su tada mnogi Srbi stradali od Srba, i to ne slučajno. Zato se ne spominju zločin srpskog generala Mile Novakovića, koji je pred samim ulazom u Dvor na Uni 8. kolovoza 1995. izdao zapovijed tenkovima da gaze kolonu srpskih izbjeglica, što interesni nadničari nad sve srbskom sudbinom pripisuju Hrvatima, bez srama i zakonske odgovornosti za iznošenje leži.
Danas maskirani u medijima, predstavljaju se tugaljivih lica i oka, ali ne skromno već dobro, dobro, “organizovani” i predplaćeni od vlastie duboke drzave i obuljenkinog ministarstva kulture.
Ovi lobisti velikosrpske politike, postali su najozbiljnija prijetnja punoljetnoj Hrvatskoj državi.
Ti maskirani aktivisti, svojim protuzakonskim aktivnostima tj. lažima i krivotvorinama na koje nemaju pravo, teroriziraju podjednako Hrvate i Srbe i cijelu državu, njen politički puk, a to je hrvatski narod tj. sve one ljude koji poštuju i vole Hrvatsku.
Poput umiljatog malog kalimera, lika iz japanskog crtića, Pupi i drugovi osjećaju se tako “statusno” ugroženi do sažaljenja?!
Drugarica Teršelićka, Pupi i bratija u jedinoj im apatridnoj i korisnoj Hrvatskoj, u obitelji žutih pilića, čitaj ustaških, kao po onoj gangi; pitaju me odaklen si žuti; stalno misle na neke kape na glavi, one kalimerovske, koji nose polovicu ljuske jajeta na glavi, ili su ustaše ili šiptarske?!
No taj Kalimero sindrom u glavama, patoška je pošast i bolest, koju osjećaju borci za prava “vječnih žrtava” koji se žale na nepravdu i traže pažnju zbog osjećaja nesigurnosti.
Osobe s Kalimero sindromom često misle da se prema njima nepravedno postupa i da su uvijek u podređenom položaju…
Tako, u povodu proslave Oluje, uz sve hratsko slavlje, iznova i paralelno u prkos proslavi, kreće izljev gnjeva poraženog Srpskog sveta u vascelom regijonu.
U naricanju nad vlastitim zabludama i lažima, kojima se pokušavaju zamijeniti teze žrtve i agresora, a s jedinim ciljem održanja propalog san o Velikoj Srbiji, a na prokušanom konceptu zastrašivanjem ustaštvom i uzvikom; Za dom spremni!
Tim “aktivističkim” zapravo velikosrpskim obavještajnim djelatnicima treba se ozbiljnije pozabaviti hrvatski politički vrh i vlasti obavještajne i sudbnene, policijske i vojne jer ovo je živa refleksija SAN-u politike, koja od “aktivista”, čitaj terorista velikosrpske politike traži da u Hrvatima ubiju svaku nadu u mir , ostvarenje Hrvatske kao države blagostanja i sretnih građana.
Na koncu zapitatajmon se esu li ovi podaci dovoljni za uštogljene nacionalne vlasti, koje olako gledaju i djelom financiraju ove “aktiviste”?
Vjerujem kako ima hrabrih u SOA-i VSOU-i, za držati ih “na obavještajnom nišanu” , prepoznati i obraditi do gola!
Sretna va 30. obljetnica OLUJE,
Dan domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja!