Presuda komunističkih vlasti iz 1946. protiv Alojzija Stepinca je podsjetnik i upozorenje na ono što se događa kada politička vlast podredi sud svojim ciljevima i kada sudski postupak postaje sredstvo progona, rekao je u srijedu nadbiskup Dražen Kutleša na znanstveno skupu o hrvatskom kardinalu.
Nadbiskup Kutleša o Stepincu je govorio na znanstvenom skupu “Osamdeset godina od osuđujuće presude i deset godina od revizije osude bl. Alojzija Stepinca” u povodu Dana Pravnoga fakulteta Hrvatskog katoličkog sveučilišta (HKS). “Presuda iz 1946. ostaje upozorenje na ono što se događa kada politička vlast podredi sud svojim ciljevima. Kada je ishod unaprijed određen, a osoba lišena stvarne mogućnosti obrane, sudski postupak postaje sredstvo progona”, rekao je Kutleša. Poništenje te presude 2016. ocijenio je važnim činom ispravljanja nepravde. Ipak, dodao je, nijedna naknadna odluka ne može vratiti godine oduzete slobode i pogaženoga dostojanstva. “Zato je najdublja pouka ove obljetnice odgovornost da se nepravda pravodobno prepozna i spriječi”, poručio je Kutleša.
Zahvalio je sudionicima skupa što će svojim znanjem pridonijeti rasvjetljavanju tih pitanja te istaknuo da “Crkva s pouzdanjem podupire ozbiljno istraživanje izvora, slobodnu znanstvenu raspravu i pošteno utvrđivanje činjenica”. “Istina zahtijeva strpljiv rad i spremnost da joj podložimo vlastite pretpostavke. Tako proučeno sjećanje postaje izvorom odgovornosti za budućnost”, naglasio je nadbiskup. Čestitajući blagdan svetoga Martina, zaštitnika Pravnog fakulteta HKS-a koji je svoju proslavu povezao s promišljanjem o 80. obljetnici osuđujuće presude blaženomu Alojziju Stepincu i 10. obljetnici njezina poništenja, Kutleša je zahvalio što su time u središte pozornosti stavili pitanje koje određuje dostojanstvo pravničkoga poziva – hoće li pravno znanje štititi čovjeka ili opravdavati moć koja ga ponižava.
“Sveti Martin ostavio nam je jednostavnu i nezaboravnu sliku. Prema predaji, susrevši siromaha koji je drhtao od hladnoće, mačem je raspolovio svoj plašt i jednom ga polovicom zaogrnuo. U njegovim rukama mač postaje sredstvo zaštite (…) Onaj koji ima čime zaštititi sebe prihvaća vlastitu izloženost kako bi zaštitio drugoga”, rekao je Kutleša studentima i dodao da se u toj slici prepoznaje duboki smisao njihovog poziva. “Pravo treba pružiti zaštitu upravo ondje gdje je čovjek sam ne može osigurati: pred nasiljem, samovoljom, klevetom i nepravednom osudom. Pravednost pritom zahtijeva više od suosjećanja. Svakomu čovjeku pripadaju neotuđiva prava koja valja priznati i djelotvorno zaštititi, neovisno o njegovu društvenom položaju, moći ili utjecaju”, istaknuo je. Po njegovim riječima, tu se Martinov plašt susreće sa Stepinčevom savješću. “Njih povezuje vjernost Kristu koja čovjeku ne dopušta da pred tuđom nezaštićenošću ostane ravnodušan (…) Obojica nas uče da služenje traži spremnost osobno platiti cijenu dobra koje zastupamo”, rekao je Kutleša.
Stepincu povrijeđena i brojna ljudska prava
Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske osudio je 11. listopada 1946. zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom, u trajanju od 16 godina te gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od 5 godina. Kao glavne točke optužnice su bile navedene suradnja s ustaškim režimom NDH-a, prisilna pokrštavanja pravoslavnih Srba na katoličku vjeru te ugrožavanje FNRJ. Županijski sud u Zagrebu je 22. srpnja 2016. u cijelosti poništio komunističku presudu uz obrazloženje da je sudski proces grubo kršio temeljna načela materijalnog i procesnog prava. Naglašeno je da presuda protiv Stepinca ne samo da predstavlja presudu koja je donesena zlouporabom iz redova autoritarne vlasti nego i presudu koja se temelji na arbitrarnosti suda u kaznenom postupku, što predstavlja apsolutno kršenje načela vladavine prava i pravne države.
Utvrđeno je da su mu povrijeđena i brojna ljudska prava – pravo na pošteno suđenje koje uključuje pravo na neovisan i nepristrani sud i odgovarajuće vrijeme za pripremu obrane, pravo na žalbu u kaznenim postupcima, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na slobodu mišljenja i pravo izražavanja. Na skupu o Stepincu sudjeluju dvojica sudaca Europskog suda za ljudska prava Davor Derenčinović i Mykola Gnatovskyy, sutkinja Općeg suda Europske unije Tanja Pavelin i autorica dokumentarnog filma “Stepinac: kardinal i njegova savjest” Višnja Starešina. Derenčinović je uoči znanstvenog skupa ocijenio da izvorni postupak nije zadovoljio temeljne standarde kaznenog prava, posebno kada je riječ o pravu na obranu i o zabrani retroaktivne primjene zakona.