Piše Vanja Zlatović
LIJEVI JUGOSLAVENIZAM JE BAJKA
U Hrvatskoj sredinom osamdesetih već davno nije bilo nikakve lijeve ideje ili politike, postojala je zatvorena snobovska elita čiji je simbol bila frivolna priroda barunice Castelli i kojoj je bilo dobro i postojalo je ono probisvijetske udbašije koja će preživjeti Šuvara i izbore pa se prilagoditi u dan tu ili u Beogradu, to su oni koji će Rolex na ruku montirati na zadnju rupicu.
Nikakvih ideoloških “komunista ” nije bilo osim onih što će se po savskom nasipu šetati u proljeće 1991. to nešto vojnih penzionera i slušati ” je li konačno pala Glina i kasnije Petrinja “.
Već sedamdesetih su jurili današnjom Slavonskom a tada “autoputom bratstva i jedinstva ” na Laverdama i Kawama pripadnici one zlatne mladeži kojoj neki Jovo milicionar nije mogao dignuti tavu i naplatiti kaznu
Nekakva “radnička klasa” je bila zapravo ona koja će iz Sesveta i Dubrave najmasovnije ići ginuti s krunicom prema Sunji i dublje u prostor i koje je uistinu ovjekovječio samo veliki Goran Lederer.
Ova “crvena” mladež je poslovično imala nekog na vojnom odsjeku gdje su i tako radili isti ljudi.
Jugoslavija je bila već debelo u terminalnom stadiju, uljepšana ta stvarnost rastuće nezaposlenosti je korektno naslikana u seriji Bolji život, bilo je bez dobre veze teško naći bilo kakav posao a stanovi se nisu dijelili već dugo… nama se predstavnik “službe sigurnosti” na prvoj godini prava otvoreno hvalio “kako pozna Grofa, mafijaša iz Beograda kojeg je i sa štakama fizički nemoguć za uhapsiti” , jedan ukupni polusvijet je već vladao zemljom, stvarao bogataše onih crnih mijenjačnica po studentskim domovima, sve drugo je fantazmagorija ovodobne ljevice koja i nije nego ekstenzija one tadašnje.
Smjena elita se nije dogodila nego je u kaosu devedesetih svježa krv napunila stare posude moći.
Devedesetih je Suki već na Obali kraj Doma sportova gurao financijski inženjering i to je simbol tog novopečenog braka starog i novog ološa.
Nova država je ipak, uz sve te društvene karcinome, polako postajala iole ozbiljnije mjesto. Što god vi rekli.