Piše Vanja Zlatović
Javni stav (dakle narod) najviše formiraju elektronički mediji u stranim rukama i njihov utjecaj preko male i velike politike na javne medije, i s dovoljno financijske snage da se kao formirajući elementi hrvatske javnosti nametnu, oni to čine onako kako čine većim dijelom zbog profita ( dijelom direktno od prihoda medija, a bitno većim dijelom formirajući Hrvatsku) i prilagođavajući veće i globalne (stilske a zapravo i u pozadini ideološke) agende našem prostoru.
Svodi se na dva osnovna pristupa, prvi s malo vašarskog suverenizma/ konzervativizma koji povlači jednu publiku i biračko tijelo… i drugi i jači, woke kvazilijevu lepezu stavova koja diše ko fol globalno, malo i neojugoslavenski na konzumni način, tobož rasterećeno nacionalnim ali brižno i lažno društveno odgovorno.
Prvi kleči po trgovima i kojem je mala Nicole “romska djevojčica”, ne voli “bocke” i zagovara PVC (oba su ta pravca PVC) desne stavove, ali nema snage osim identitetske i groteskne.
Drugi maršira za trans pokret, žali i dalje od žrtava 90-ih tek za Mirom Furlan, time da je Rade morao isto otići i Aleksandrom Zec, a druge djevojčice ne spominje.
Prvi tipuje na Košića i Kordića a drugi na Uzinića ili je protiv svega što podsjeća na križ. I oba su u biti karikaturalna, neglagoljaška i nesocijaldemokratska, nekadašnja ljevica i tako ne postojeća od prije Proljeća ako ne i prije se podijelila na suverenističku momčinu i instant Hrvatinu Zorana Milanovića preobučenog vrlo nevješto, i njegovog neskrivenog i nasmiješenog Grbina koji će s Možemo u boj za Sabor i Banske Dvore protiv HDZ-a koji svira u diple von der Leyen.
Europska ljevica koju je progutao još tridesetih i nepovratno budući KGB se izgubila u postmodernizmu i ne priznaje više niti da postoje žene, žali za Titom i ne bavi se ovozemaljskim čak i toliko da ne šiša travu.. desnica se zaplela u 40-im, do te mjere samodestruktivno da više suflira ovom prvom nego se protivi.
A zajedno je taj cirkus jedna simbioza bez pameti i koja radi za džeparac.
U pozadini svega PPD postiže apsolutni monopol nad stvarnom moći u Hrvata, liferant ruskog gasa kojem titra Penava i daje mu aureol “tko kaže riječ protiv je protiv Hrvatske”. Zapravo mu titraju i drugi, čak i ako ne znaju.
Ono malo fetivih pravaša je tu bespomoćno koliko i ono malo i neorganizirane ljevice. Društvena nanočestica Odjek…bi dao krvi ispod vrata za smisao, za prosvjetiteljstvo i brigu o narodnom bar osnovnom interesu. Ali to je utopija, možda i narcizam. Bar ako ovako ostane.Institucionalno je tu, ali za Hrvatsku se moramo izboriti iznova.
Jer njenim mišljenjem (nastavno i politikom) se ne rukovodi iz Hrvatske niti koliko je bilo u 20. stoljeću.