Foto: privatni album

Zdravi bili dico moja

Danas je u Imackom srida. kako pruga ne vozi zamolija san malog Stipu  Antukina da me otra ugrad.  Kad je u Imackom srida mora se otić u grad. Mora, iđe se  odkad znan zase. Dotra on mene  do prvog semafora kad tamo zeleno svitli. Stander  Stipe da vidim – velim ja  Stipi, a on me  čudno pogleda, prikobaci očima i zabeštima.

Stander Stipe da vidim  kao svitli  na crljeno – rečem ja   rezolutno ko Hans na baušteli *69 kad sam  stiga u Frankvurt. Stipe stade, ovi  izanas pišće ko da su na onoj božemiprosti paradi dino oni gologuzani odaju  i paradiraju.

Upali se crljeno.

Vozi Stipe dobro je! U nas  još nije stiglo.

Šta u nas nije stiglo, pita Stipe  jerbo mu ništa nije jasno. Ne prati dite  pulitiku i ove izbore,  zanima ga samo što će use, nase i podase. Koda sam ija bio drukčiji  kasam bija kaion, sve se mislin..

Ne zna Stipe moje brige. Moran ti ja na  kontrolu u doktura u Zagreb u sedmi misec i sve si mislin jadan štaću i kako ću.  Čitam da će minjat đavlije semafore i ko će ga  znat   kad se smi priko teste.  I vako nevidim   kako triba, a još ako zelenom  čoviku na semaforu stave suknju, a morebit stave što drugo da svitili  i vako smeten ću se izgubit. Stra me brte i eto.


Sritnem ti ja u gradu susida gostijoničara Matu Digitrona i on mi veli  da je Zagreb opet pocrvenija i da  će na otim  đavlijin semaforima  sve minjati i da će umisto čovika bit  srp i čekić.

Sve ih srpalo i čekićalo – šta mi to govoriš Mate nesrićo jedna.  Veli Mate, čita  na onom đavlijem intranetu.

Iz grada me potra Mate Digtron i ja opet sve ko nevirujen samom sebi i joped ko Hans na ruskoj  fronti  zapovidim  Mati na semaforu – STANI!

Mate na kočnicu, škripa, vriska, ovi izanas se  ucenat zaustavio, oma vidim biće belaja. Ikan  Prkušin izađe iz auta uz  psovke i beštimke vrcon  Mati na prozor…

– Ma Mate aa…aaa. ma  Mateee,   čudeći se  i šireć ruke poče  svoju priču…

– Kriv je oni mali  Tomašević iz Zagreba veli Mate  Ikanu..
– Koji Tomašević, kako Tomšević,, jesmo  mogli sad  izginut  svi, da nije umene u mercedasa  bremza dobra…

– Pa Tomašavić i oni semafori u Zagrebu, ubacim se ja u razgovor pa smo  tili vidit jel stiglo unas u Imacki

– Kaki semavor,  iljadu ti semavora, oli ne vidiš  da je zeleno, a luda svita reče Ikan Prkušin  šireć ruke i  pokazujuć na nas već   dugačkoj koloni…


Dico moja, sve se nešto mislin da bi i u Imackom i  u Zagrebu tribalo ukinut sve  semafore i napravit  kružne tokove  pa nek  kruže koliko god hoće, taće in smafori, taće, nek iđe kud i kad ko oće. Demokracija je.

Zdravi bili!

Vaš did Andrijica
Foto: privatni album