Logopedija je godinama najtraženiji studij u Hrvatskoj – samo u ovom trenutku za upis u prvu godinu iduće 2021./22. godine na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu (ERF) za taj je studij stiglo 1028 prijava, od kojih je za 398 kandidata ona prvi izbor – piše Slobodna dalmacija
Iako je ERF najavio 80 upisnih mjesta na logopediji, nedavno je upisna kvota smanjena na 50, o čemu završnu odluku treba još formalno donijeti Senat zagrebačkog Sveučilišta.
Riječko sveučilište, na kojemu se prva generacija logopeda školuje od ove akademske godine, za upis u prvu godinu na jesen predvidjelo je 30 mjesta, a već sada imaju 550 prijava, od kojih je za njih 81 to prvi izbor.
JEDAN LOGOPED NA 7000
Godinama i Hrvatski zavod za zapošljavanje logopediju stavlja među studije čije je kvote potrebno povećati, kao i „pojačati“ stipendiranje studenata iz gotovo cijele Hrvatske koji se odluče krenuti prema zvanju logopeda. Na HZZ-u nezaposlenih logopeda nema, u svakom slučaju posao nalaze brzo. Neumoljiva je i statistika – u Hrvatskoj jedan logoped dolazi na oko sedam tisuća stanovnika, u razvijenim zemljama na upola manje, na njih od tri do četiri tisuće.
U čemu je problem? Zašto je nekom visokom učilištu, privatnome ili javnom, lakše otvoriti, primjerice, neki studij ekonomskog smjera nego logopedije?
Zašto se logopedija može studirati samo na dva sveučilišta, s time da je na zagrebačkome dugo bila jedini studij u Hrvatskoj (tradicija duga 50 godina), a tek od ove akademske godine pridružila se i Rijeka?
Može li taj studij uopće biti neisplativ kada godinama navala na njega ne jenjava, a potrebe u društvu su enormne?
– Ako se ne poboljšaju prostorni kapaciteti i ne unaprijedi situacija sa znanstvenonastavnim kadrom na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, nemamo mogućnosti za povećanje kvota. U ovom trenutku u prvu godinu preddiplomskog studija logopedije možemo maksimalno upisati 50 do 60 studenata. Jedino da uvedemo treću smjenu! Ove akademske godine upisali smo ih 80, profesori doslovno grcaju. U neku ruku je dobro što se nastava provodi online, jer ne znamo gdje bismo te ljude rasporedili na vježbe – opisuje samo dio problema prof. dr. Draženka Blaži, redovita profesorica Odsjeka za logopediju ERF-a i predsjednica Hrvatskog logopedskog društva.
TREBAMO POMOĆ DRŽAVE
– Ne možemo sami, neophodna je pomoć sveučilišta i države – poziva profesorica Blaži, koju pitamo i u kojem segmentu država može pomoći, s obzirom na to da je autonomija sveučilišta zajamčena zakonom te Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne može “krojiti” upisne kvote za visoka učilišta.
– Osim većeg prostora, tu svakako mislim na odobravanje zapošljavanja većeg broja asistenata. Trenutačno na studiju logopedije imamo 20-ak profesora s asistentima, što nije dovoljno, i najveći dio posla je na profesorima. Nedostaju asistenti koji bi mogli odraditi vježbe, seminare, a dodatni je problem što dio profesora uskoro odlazi u mirovinu i nastavnički će kadar trebati ubrzo obnavljati. Ne možete docenta dobiti odjednom – upozorava profesorica Blaži.
– Predstavnici Ministarstva trebaju sjesti s predstavnicima sveučilišta i ERF-a i osmisliti strategiju. Država treba pomoći ERF-u tako da ga dodatno osnaži, ekipira kadrom koji bi onda mogao stvarati kadar za druga sveučilišta – ističe ona.
ERF je, primjerice, bio na “ispomoći” i Rijeci kada je ondje otvaran studij logopedije, ali i Mostaru koji je taj studij pokrenuo 2015. godine, a zagrebački nastavnici s njima surađuju i danas. Međutim, nema ih dovoljno.
Mostar je u ovom trenutku važan za južne hrvatske krajeve jer se ondje za ovo zvanje obrazuje i velik dio mladih iz Dalmacije.
– U Hrvatskoj kronično nedostaje logopeda. Iako se situacija donekle popravlja otvaranjem studija u Rijeci, moramo znati da će prva generacija logopeda odande na tržište izaći tek za pet godina.
Mostar pomaže jer donekle pokriva potrebe za ovim kadrom u Dalmaciji. Ali, dok je u Splitu situacija još dobra, probleme zbog nedostatka logopeda imamo i dalje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Zagori, na otocima, u području između Zadra i Šibenika, pa dalje u Lici, Gorskom kotaru, Istri, o Slavoniji da ne govorim – upozorava profesorica Blaži.
SVE GORA SLIKA
Dodatan je problem, kaže, što mladi koji se školuju u Zagrebu ili Rijeci nakon studija uglavnom ondje i ostanu, odnosno uglavnom se zadržavaju u urbanim sredinama.
Problemi koji postoje neće nestati preko noći. Kako ističe prof. dr. Draženka Blaži, statistika pokazuje da se u posljednjih deset, 15 godina utrostručio broj djece koja trebaju pomoć logopeda, a u najnovije vrijeme gotovo je 40 posto djece s problemima koje tretiraju logopedi, poput poremećaja komunikacije, govora, glasa, govornog i pisanog jezika, slušanja, na primjer, problemi poput mucanja, poremećaja izgovora, disleksije, disgrafije, afazije, akalkulije itd.
Pitamo profesoricu Blaži zašto druga sveučilišta ne pokreću taj studij.
– Nije dobro otvarati studij samo zato što nemamo dovoljno logopeda, ako istovremeno nemamo potrebnu infrastrukturu, vježbaonice, stručan znanstvenonastavni kadar. Inače je to bačen novac. Otvaranje toga studija nije jeftino – svjesna je prof. dr. Draženka Blaži.
dp