U nedjelju je tijekom izbora u Srbiji vladala poprilična euforija „naših“ medija koji su pratili izbore, a i danas je tako, kao da se događaju u Hrvatskoj i preokrenut će budućnost ove zemlje, a ne neke izvan EU-a i NATO saveza s kojom smo raskrstili prije više od 30 godina. Pritom je mnogima za oko zapela činjenica kako su „naši“ mediji objavljivali članke u kojima pohvalno pišu o Srbima koji su na srbijanskim izborima glasali u Zagrebu. S druge pak strane, koliko smo puta čitali tekstove o „problematičnim“ Hrvatima iz BiH i drugih dijelova svijeta koji „ne bi trebali“ glasati na izborima u Hrvatskoj? – piše Narod
Na svom X računu na to je upozorio kvizaš i naš čitatelj Božo Kraš, vrlo aktivan na mrežama i čest komentator društveno-političkih zbivanja. Ističe dva naslova, jedan iz Večernjeg lista, a drugi s Telegrama. Prvi koji se odnosi na srbijanske izbore glasi: „VIDEO U Zagreb došli glasati iz Rovinja, Splita, Zadra… ‘Ustao sam oko 5 ujutro i lagano krenuo’“. Drugi koji se odnosi na izbore u Hrvatskoj ovako je naslovljen: „Hrvati iz BiH ne trebaju glasati na izborima u Hrvatskoj naprosto zato što oni nisu dijaspora“.
‘Mračna pozadina hrvatskih mainstream medija’
„Pogledajte ova dva naslova. Objavljena su u istom medijskom prostoru, u istoj zemlji. Zajedno čine pravu priču o kojoj bi trebali svi razgovarati, te razotkrivaju mračnu pozadinu hrvatskih mainstream medija. Jedan portal (Večernji list) piše s toplinom i empatijom o ljudima koji su u pet ujutro krenuli iz Rovinja, Splita i Zadra da bi u Zagrebu glasali na srpskim izborima. Citira ih s poštovanjem: ‘Ustao sam oko 5 ujutro i lagano krenuo.’ Ton je herojski. Priča je pozitivna. Riječ je o građanima koji se bore, o važnom glasu“, komentira Kraš.
Potom nastavlja s Telegramom: „Drugi portal (Telegram) tvrdi da Hrvati iz Bosne i Hercegovine ne trebaju glasati na izborima u Hrvatskoj. Pročitajte to još jednom. Čovjek koji živi u Hrvatskoj, a državljanin je Srbije, putuje stotinama kilometara da bi glasao za Srbiju – i dobiva empatičan, gotovo dirljiv medijski tretman. Pretvaraju ga u heroja. Čovjek čiji su preci stoljećima živjeli u Mostaru, Širokom, Livnu ili Tomislavgradu, čiji su sinovi ginuli za Hrvatsku, koji ima hrvatsko državljanstvo i ustavno pravo glasa – dobiva hladan, prijeziran i diskvalificirajući tekst“.
Hijerarhija političkog subjektiviteta
Nadalje piše kako ovdje više nije riječ o nijansama ili o različitim uredničkim politikama. Riječ je o jasnoj hijerarhiji političkog subjektiviteta. Jednoj skupini mediji priznaju puno pravo na političko djelovanje i emocionalnu legitimaciju. Drugoj skupini to pravo oduzimaju – i to ne nekim valjanim argumentima. U akademskom smislu, ovo je klasičan primjer ‘selektivnog prepoznavanja‘: mehanizam kojim se jednoj populaciji dodjeljuje status legitimnog aktera, a drugoj status problema“.
Zatim zaključuje kako upravo taj mehanizam, a ne sama činjenica glasanja, otkriva stvarni vrijednosni sustav dijela hrvatske medijske elite. Ako je putovanje iz Rovinja u Zagreb radi glasanja za Srbiju građanski čin vrijedan poštovanja, onda je dolazak Hrvata iz BiH u Hrvatsku (ili njihovo glasanje u Mostaru) radi glasanja na hrvatskim izborima – prema istom kriteriju – još legitimnije. Sve ostalo je ideologija“.
Podsjetimo, ne samo u medijima, već i gotovo na čitavoj ljevici u Hrvatskoj vlada opće oduševljenje Studentskom listom. Međutim, tzv. studenti u svom političkom programu zauzimaju stav prema Hrvatskoj koji se previše ne razlikuje od Aleksandra Vučića. Ne priznaje se agresija na RH, nema ništa o ratnoj odšteti i pronalasku nestalih, a Kosovo se naziva srpskom zemljom. Također, „studenti“ prihvaćaju i sve lažne narative o povijesti Domovinskog rata i Drugog svjetskog rata na području nekadašnje NDH. Neki od studenata izražavali su i podršku Ratku Mladiću, a tri prsta jednako su prisutna bila u oba tabora – Vučićevom i „studentskom“.