Nakon što je prije nekoliko godina već imao problema sa ligamentima koljena, zbog čega je i odustao od ozbiljnog velikog nogometa, Dino Plazibat ponovno je doživio istu neugodnu ozljedu.
Dino je već kao igrač, koji je ponikao u Hajduku, u mlađim uzrasnim kategorijama pokazivao zavidan talent i kvalitetu, a uspoređivali su ga i sa legendarnim Alenom Bokšićem. U šest godina koliko je proveo u Hajduku njegove igre imale su samo uzlaznu putanju. Nažalost, to se sve naglo prekinulo kada je u 15. godini života doživio vrlo ozbiljnu ozljedu koljena pri čemu su mu popucali prednji križni ligamenti, hrskavica i meniskus.
Od te prve ozbiljnije ozljede Dinu se nije bilo jednostavno vratiti u nogomet. Uslijedile su godine igranja u niželigaškim klubovima, poput Dugopolja, Primorca iz Stobreča i Uskoka, a gotovo svaka od njih bila je obilježena operacijama, terapijama i oporavcima. Na kraju je u potpunosti odustao o karijere u velikom nogometu i zaigrao je na terenima malog baluna. Tek na nagovor prijatelja Mira Grubišića iz Kaštel Sućurca vratio se u Jadran (KS) i sada nastupa za klub iz četvrte lige.
Ipak, Dino se itekako uspješno pronašao na malonogometnim terenima. Već nekoliko godina igra ligaške utakmice, a redovito je jedan od najboljih igrača na gotovo svim turnirima na kojima nastupa. Od ove sezone Dino se konačno vratio u jedan dugopoljski klub. Vratio se kući gdje nastupa za MNK Hrvatski Dragovoljac ATVP i tu se vrlo brzo vidjelo da su znanje i mot još uvijek itekako prisutni u njegovim nogama.
Nakon devet zahvata, četiri na lijevoj nozi i pet na desnoj, Dino je uspio i zdrav je. Barem tako činilo do prije nekoliko tjedana. Tada je obnovio ozljedu, a pitali smo ga kako je do toga došlo.
Dino, nakon nekoliko godina ponovno ista ozljeda…
– To je moja stara ozljeda križnih ligamenata di mi je puka dio meniskusa i hrskavice. I sad opet slijedi nova operacija.
Kako je došlo do ove ozljede?
– U utakmici na nedavnom novogodišnjem turniru, taman nakon šta san uša u igru, u jednom momentu osjetija san da je nešto u kolinu kvrcnulo i nisan moga dalje igrat. Šta je najgore, bija san potpuno fizički spreman, a niko me nije ni taka niti je bija blizu mene. Ozljeda se praktički dogodila sama od sebe.
Što si u tom trenutku pomislio? Jesi li mogao pretpostaviti o čemu se radi?
– Već san ovakav sličan osjećaj sa ozljedom ima, tako da san iz iskustva zna šta bi moglo bit. I nažalost nakon pregleda to se i potvrdilo. To mi je svakako veliki šok. Mislija san da san napokon sve ozlijede riješija i sta na noge. Ali to je život i prihvatiš to tako kako je.
Tvoj doktor poznati je stručnjak dr. Boris Nemec. Što ti je on rekao? Kakva je sada procedura?
– Trebam ići na operaciju u Matulje pokraj Rijeke kod dr. Nemeca. On me je već i ranije operirao tako da je to olakšanje budući da pozna fizionomiju mog koljena. Dogovor je da dođem krajem miseca, a nadam se da će to tako i bit.
O čemu to ovisi?
– Pa o financijama. Jedna od stvari koje mi je dr. Nemec pita bilo je da li sam spreman, pogotovo financijski jer ovo nije jeftin zahvat.
Koliko košta jedna takva operacija?
– Cifre su boli glava, čak 50 tisuća kuna, tako da mi svaka kuna znači ali za zdravlje bi da sve. Sad smo u fazi prikupljana novaca i nadam se da ćemo u tome i uspit. Dodatno je otežavajuće to šta neću radit namanje dva miseca, a ćaća mi isto tako neće radit barem misec dana. Poslije operacije slijedi rehabilitacija za koju isto triban osigurat sredstva, a nju ću lakše nekako riješit. Ali prvo mi predstoji ova operacija
Neki će pitat kako ti se ćaća Joško uklapa u ovu priču, ali ti si već ima ovakvu operaciju gdje je on bio ključni faktor.
– Prije nekoliko godina ima san isti problem na livom kolinu i nije baš bilo izgledno da će se to riješit. Onda mi je stari da prijedlog doktoru da će on donirat svoje ligamente. Neki su se čak i podsmjehivali na to, ali zahvaljujući dr. Nemecu uspješno smo to izveli. I to je bilo prvi put da se takvo nešto izvodi u Hrvatskoj.
Kako to da ti je on bio donor?
– Nitko iz obitelji mi nije moga biti donor. Nakon testova ispalo je da smo ja i stari praktički jedno tilo i samo mi je on moga na taj način pomoć. Recimo mater mi, brat i sestra nisu mogli bit donori jer se krvna grupa i ostali parametri nisu slagali. Tako da je dosta teško uopće pronać donora, ali eto ima san sriću barem u tome.
Kako je on reagira kad je dr. Nemec rekao da idete u zahvat
– Bija je oduševljen šta mi se može pomoć. Reka je doktorima da skidaju sve sa njega šta mogu. Ako triba i plućno krilo i srce, ha ha ha. Šta god triba da mi se pomogne. Ali na sriću bilo je dovoljno samo ligamente ha ha ha. Nemec ga zove Iron Man ha ha ha.
Kako ide procedura operacije?
– To je dosta komplicirana operacija. prije mene će ćaća bit na stolu i sa njega će skinit sve šta je potribno. Nakon toga ja idem na stol i onda se stavljaju tetive na moju nogu. Dosta je komplicirano, pogotovo jer se praktički cilo kolino otvara, čisti i izvodi se zahvat, ali nije prvi put da dr. Nemec to radi na mojoj nozi pa će bit lakše.
Nakon toga ide oporavak.
– Nakon toga čeka me najmanje dva miseca strogog odmaranja dok to ne zaraste. Onda ide lagano kretanje i terapijsko liječenje. Dobro mi je šta ću to napravit prije lita tako da ću kao dio rehabilitacije moć koristit i more. Nadan se da bi do desetog miseca moga u potpunosti ozdravit i stat na noge i krenit dalje.
Već si ovakvu operaciju prošao. Što možeš očekivati od nove operacije?
– Pa tako je. Već san to proša i mogu reć da je bilo bezbolno tako da virujen da će i ovaj put bit tako. Inače se ligamenti kolina prihvaćaju i po tri-četri miseca, ali meni se na sriću brzo primilo. Već san nakon misec ipo dana doslovno sta na noge i bija svoj čovik. Tako da smo sa dr. Nemecom zaključili da je i za ovu operaciju najpametnije isto rješenje, pogotovo jer ne moramo tražit donora.
Dakle, očekujemo i nadamo se dobrim vijestima iz Matulja?
– Nadam se. Virujen da ću nakon završetka rehabilitacije ozdravit i do sto posto.
I za kraj ovog razgovora je rekao:
– Želio bih ovim putem reći da sam iznimno zahvalan svojoj obitelji, a pogotovo svome starome koji diše i živi za mene. Moj heroj i moj uzor. – zaključio je Dino Plazibat.
Predsjednik MNK Hrvatskog Dragovoljca ATVP, Željko Kovačević-Kova, u stalnom je kontaktu sa svojim igračem. Iako je Dino tek nekoliko mjeseci u klubu, ovo je veliki udarac za ambicije dugopoljske ekipe.
– Dino je došao u klub početkom ove sezone kao veliko pojačanje. Prvi dio prvenstva odradili smo dobro, ali nažalost izgubili smo bitnu kariku u našoj momčadi za nastavak natjecanja. Malo je poznato da je Dino imao i ponudu da se vrati velikom nogometu. Zvao ga je prvoligaš iz Malezije gdje je trebao otići, no nažalost upravo ova ozljeda je to spriječila.
Rekao je Kovačević, te dodao:
– Uprava kluba i svi igrači u potpunosti stoje iza Dina. Mi ćemo pokušati osigurati neka financijska sredstva u okviru svojih mogućnosti. To neće biti ni blizu dovoljno. Nadamo se kako će i drugi koji su u mogućnosti pripomoći, a tu osobito mislim na Općinu Dugopolje. Pogotovo kad znamo da je trošak vrlo velik za nas male ljude i svaka kuna je bitna. Ali vjerujem kako će se na kraju uspjeti namaknuti potrebna sredstva. – zaključio je Kovačević.