Piše Vanja Zlatović
O EPIDEMIJI NEOPREZA
Meni se Možemo kao politička tvorba iznimno politički ne sviđa od prvog trenutka. Moralna halabuka, apsolutno odsustvo mjere u difamaciji protivnika, ukinuće mjere roditelj- odgojitelj čime se odbacuje svaki lijevi impuls, i mahanje uvijek istom mantrom s HDZ-om u svakoj rečenici.
I naravno, rat je prošlost i dosta više, ali Furlan je vječna i njeno mučeništvo i svetost pride. Pa i stav da su Bandićeve izborne pobjede od smeća, dočim su njihove od zlata, to podsjeća na onog ćuprijanera kojeg sam čuo kako tumači da su rezultati izbora takvi i takvi, ali je narod s njim, to je već razina gluposti, bumo rekli klinička.
Taj koeficijent populističkog iživljavanja je tu sličan, kod Mosta i Možemo, oboje je…” pepita pantalone obući ću na žur”, političko pilićarenje.
Ali to još ne znači da je djed od Benčić ubio čovjeka i prisvojio njegovu farmu konja. Jer meni time sve ovo gore još jača, njene gluposti i skakanje na mjestu izobličeno od mitskog bijesa, pa još i ovaj.
Kaznena odgovornost za djedove ne postoji, kad bi postojala onda bi postojala i da se dobro nasljeđuje, ali ipak provjerite je li baš tako bilo. Ja ne znam je li, ali taj koji tvrdi takvo što mora tvrdo znati.
A ukrajinske paravojske se prikazuju ” ladno” kao ustaše ili KNOJ na fotografijama, kako kome zatreba, i uopće se oko toga ne uzbuđuje. Jer je i količina i kakvoća laganja, ili ofrlje zaključivanja probila sve vodostaje- ja u ovoj stvari NE ZNAM istinu, a i vi ne znate. Ali onaj tko govori tako konkretno mora znati. Dakle ” ima takvih primjera” tu ne znači ništa. Jer iz nekog razloga pušemo kad nas zaustave, a ne napišu da ima takvih primjera”.
Što želim reći. To da je oprez kod iznošenja činjenica pitanje općeg, ne nečijeg interesa. I da mi ne budemo li se SVI međusobno čuvali- ulazimo u istu kantu za smeće. Nikakav interes nije pobjeda laži, i tu je nešto bitno- ako je neko učenje puno laži, neka promičba, ako ju opovrgavate opet s laži, vi niste ništa učinili, a to se stalno radi.