Dalibor Matanić je godinama zlostavljao svoje kolegice glumice, a sada, kada je to dospjelo u javnost, mogu se čuti sramotne rekcije koje jedva osuđuju skandalozno ponašanje poznatog redatelja. U medijima se koristi isključivo termin seksualno uznemiravanje iako je iz do sada objavljenih svjedočanstava vidljivo da ima elemenata različitih vrsta zlostavljanja i maltretiranja. Već su se pojavili i komentari da ni udruga Jelene Veljače “Spasi me” nije dovoljno snažno osudila Matanićevo dugogodišnje zlostavljanje mladih glumica. U reakcije se uopće ne spominje imenom i prezimenom Dalibor Matanić, a posebno je upala u oči čudna formulacija “teško možemo aplaudirati” koja se pojavljuje u jednoj rečenici u priopćenju. Priopćenje udruge Spasime donosimo u cijelosti.
“Seksualno uznemiravanje od strane osobe na poziciji moći oblik je nasilja, i to jedan od perfidnijih zbog groominga koji mu prethodi. Izjava u kojoj počinitelj odgovornost za vlastito ponašanje prebacuje na alkohol i narkotike nije “odgovor i rješenje” za seksualno uznemiravanje, već krizno komuniciranje kojem #spasime teško može aplaudirati jer kao inicijativa uvijek mislimo na žrtve, i to ne samo ovog konkretnog slučaja, već i na sve druge koje sada ovo čitaju.
Javne isprike po društvenim mrežama uz muzičku pozadinu su, čini nam se, potpuna devaluacija stvarnih žrtava koje će podrška predatorima samo odvratiti od prijave, odluke koja je sama po sebi teška zbog potencijalne sekundarne viktimizacije u toku procesa.
Inicijativa #spasime osuđuje svaku vrstu zlostavljanja i podsjeća da su i ugledni članovi društva, pa tako i umjetnici, jednako potencijalni nasilnici kao i “obični ljudi” te da uspješna karijera ne znači da iza nje stoji moralna vertikala. Osuđujemo i svaki oblik podrške nasilnicima i relativizaciju njihove odgovornosti putem prozivanja žrtava, svjedoka ili bilo kojih trećih osoba. Za nasilje je uvijek odgovoran isključivo nasilnik.
Sada je najvažnije svim žrtvama dati podršku i ohrabriti ih da se jave, te ih zaštititi razumijevanjem i apsolutnim povjerenjem na koje od nas mogu računati, kao i uvijek do sada”, stoji u priopćenju udruge Spasime.
Slučaj spolnog zlostavljanje kroz koje su prolazile suradnice i glumice redatelja Dalibora Matanića zatresao je javnost i cijeli filmski svijet pa je u Dnevniku Nove TV gostovala je Ksenija Marinković, glumica i predsjednica društva filmskih djelatnika.
Kako komentirate cijeli slučaj?
“Ne znam što bih vam rekla, u potpunom sam šoku. U petak sam o tome saznala prvi put, a navodno se već mjesec dana o tome govori, da Večernji list razgovara s raznim ljudima.
Jako smo tužni zbog toga što se dogodilo, jako smo tužni zbog toga što je Dalibor Matanić takvo nešto napravio. Velika sućut njegovoj obitelji, nadam se da će se on liječiti i izliječiti.
A hrvatsko društvo filmskih djelatnika nultu stopu tolerancije pokazuje na zlostavljanje, mobing, iskorištavanje, ništa ne bi trebalo biti dopušteno. Mi smo korisnici proračuna i mi se moramo na taj način odgovorno ponašati kao društvo i kao umjetnici”, kazala je Marinković.
Je li vaše društvo dobilo ikakvu prijavu protiv gospodina Matanića?
“Nikada nije bio prijavljen jer bi onda bio pozvan na razgovor i dalje bi se moderiralo što se po tom pitanju može učiniti. Ja čak nisam ni znala, a znamo se jako dugo.”
Matanić se na Facebooku ispričao, kako gledate na to?
“Mislim da njegovo liječenje tek počinje. Još ćemo vidjeti što će se događati, to je sve u afektu i jako naglo, on treba liječenje pa ćemo vidjeti.”
Bilo je slučajeva i na akademiji i o tome se pričalo, jesu li ovakvi slučajevi u industriji postali uobičajeni?
“Ne, ovo je nešto što je iznimka. I žao mi je što se baca loše svjetlo, to se ne događa samo u umjetničkim krugovima, to se događa svugdje u društvu, samo su umjetnički krugovi najeskponiraniji i zato je to senzacija i neka vijest.”
Kada se ipak dogodi, ima li tu straha za prijavu? Zbog gubitka posla recimo?
“Svega ima, užasno je puno to mladih glumica doživjelo od njega, koliko sam ja shvatila to su krugovi i krugovi… Onda sam pitala mlade glumice koje ja znam, oni su svi to znali samo nisu govorili o tome jer mladi glumci ne žele ostati bez posla, a uvijek je to tanka granica, netko te pita hoćeš posao, kažeš da i već je iduća poruka tko zna što. Ti to ne možeš kontrolirati, mladi uglavnom šute dok se na afirmiraju, kad se afirmiraju onda govore ako smognu hrabrost.”
U kakav položaj to stavlja mlade koji tek ulaze u svijet filma?
“Kao i u svim poslovima, postoje audicije, većina ljudi je sasvim normalna, nema puno zlostavljača niti takvih ljudi.”