25,10,21
HomePremium SadržajPorfirije odlikovao jednog od glavnih ratnih huškača Slobodana Miloševića

Porfirije odlikovao jednog od glavnih ratnih huškača Slobodana Miloševića

PATRIJARH Crkve Srbije Porfirije jučer je u beogradskoj Patrijaršiji uručio orden Svetog Save drugog reda Miloradu Vučeliću, predratnom i ratnom direktoru novosadske, a potom i beogradske radio-televizije koju je vodio od 1992. do 1995. godine.

Visoko odličje Crkve Srbije Porfirije mu je uručio “za višegodišnju uspješnu suradnju, novinarski profesionalizam i afirmaciju kršćanskih vrijednosti i vrlina”, kako piše u odluci Svetog Arhijerejskog Sinoda Crkve Srbije. Da ne bi bilo zabune, Sinod je Vučelića odlikovao na temelju Porfirijeva prijedloga.

Pod Vučelićevim su vodstvom televizije širile ratnu propagandu i stvarale Miloševićev kult ličnosti Pod Vučelićevim vodstvom obje televizije napuštale su bolje profesionalne običaje te postajale poligoni za srbovanje, najsiroviju ratnu propagandu i stvaranje kulta ličnosti Slobodana Miloševića.

Istodobno, dok su s ekrana šireni propagandistički najcrnji mrak i ratna propaganda, u kući je provođen odstrel nepodobnih. U siječnju 1993. godine Vučelić je otjerao 1140 zaposlenih, mahom nepodobnih ljudi koji se nisu slagali s pretvaranjem državne televizije u TV Bastille, kako su je krstili srpski opozicionari.

O Vučelićevim direktorskim dometima u to vrijeme svjedoči podatak da ga je srpski PEN centar isključio iz članstva jer je blokirao i cenzurirao informacije te odstranjivao s posla političke neistomišljenike.

“Sunovrat koji je tada nastao i čija je jedna od perjanica bio upravo Vučelić, ispostavilo se, ostavio je jači utisak od svega što je ovaj čovjek uradio prije toga ili što će možda uraditi poslije. Televiziju je tada i bukvalno zaklopio u Miloševićevu ‘bastilju’, a kad su se radnici pobunili, njih oko tisuću i pol poslao je na prinudni odmor, objasnivši da je to ‘racionalno’.

Iz javnog diskursa izolirao je sve što je zaista bilo racionalno, ‘drugačije’, pa su politički neistomišljenici za njega postali nepostojeći”, zapisao je beogradski tjednik Vreme prije šest godina.

Družio se s ratnim zločincima, od Arkana, do Simatovića. Prvi put u nemilost pada nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, Miloševićev se režim, u pauzi između ratova, pokušavao riješiti balasta isluženih kadrova. No, Vučelić je jedno od onih tijela koja ustrajno prkose gravitaciji i nikad ne padaju na pod. Kamera ga je zabilježila u svibnju 1997. godine na proslavi zloglasne Jedinice za posebne operacije u društvu Miloševića, Jovice Stanišića, Franka Simatovića – redom junaka haških optužnica i presuda.

Prije 21 godine, nakon što je Miloševićeva partija otišla u opoziciju, Vučelić je napustio njegovu partiju, pa joj se opet vratio, pa je osnovao nekakvu svoju stranku, pa se politički udruživao s partijom Aleksandra Vulina, sada ministra unutarnjih poslova i dežurnog raspirivatelja loših međunacionalnih odnosa u regiji. Bio je Vučelić i na Arkanovoj svadbi, podržavao Vojislava Koštunicu, malo se lošeg proteklih desetljeća mimo njega događalo na političkoj i parapolitičkoj sceni u Srbiji.

Do dolaska na televizije Vučelić je u drugoj polovici osamdesetih uređivao NIN, ugledni tjednik koji se tih godina valjao po blatu srpskog nacionalizma. A od 2008. godine kapitalom nejasnog porijekla pokrenuo je svoj tjednik Pečat o čijoj “patriotskoj” orijentaciji dovoljno govori podatak da mu je odgovorni urednik bio Vulin.

Vučićeva ga vlast dovela na čelo dnevnog lista Večernje novosti

Od rujna 2017. godine Vučelić je glavni urednik dnevnog lista Večernje novosti, novina koje su tad bile u državnom vlasništvu. Filip David, ugledni pisac, tim je povodom izjavio: “Iza svega toga stoji vlast. Sada će preko Vučelića biti sigurni da su Novosti njihove. Onaj tko vlada medijima ima političku moć. Ako su mediji na vašoj strani, ako preko njih možete plasirati što god hoćete, pa i najveće laži, i uvjeriti dobar broj ljudi u Srbiji da su te laži istina, onda ste mirni i sigurni na svojoj poziciji.”

David je, dakako, govorio o Vučićevoj vlasti.

Ukratko, Vučelić je medijski glavosječa u funkciji raznih režima, skica za portret svega lošeg što se nataložilo u novinarstvu, ali i u Srbiji. Za Porfirija, on je novinarski profesionalac vrijedan odlikovanja

Porfirije je nedavno nazvao Republiku Srpsku djelom pravde, sudjelovao je i u helikoptersko-policijskom desantu na Cetinje, gdje je ustoličio mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, biranim riječima govorio o pokojnom mitropolitu Amfilohiju čiji je mandat, u crkvenom svijetu, usporediv s onim što je Vučelić radio u novinarskom.

Pa još i gori.

U pauzama takvih podviga, patrijarh povremeno šalje umirujuće poruke te se hvali da se on i Hrvatska vole javno, javlja Index

Objašnjenje CRKVE SRBIJE

Srpski patrijarh Porfirije je, prilikom uručenja ordena Svetog Save, kako se navodi u priopćenju Crkve Srbije, objasnio da se Vučeliću orden uručuje zbog svega što je učinio za crkvu.

„Vi ste pre – sada već mogu da kažem – mnogo decenija dok ste bili najpre direktor Radio-televizije Vojvodine u Novom Sadu, a onda i direktor nacionalne televizije u Beogradu, otvorili vrata – a sada ću samog sebe ispraviti – ne samo da ste otvorili vrata nego ste dali i trudili se da mi iz Crkve imamo apsolutno sve mogućnosti da sa malih ekrana govorimo o svojoj veri kao da govorimo iz samoga hrama ili sa oltara crkava“, navedeno je u priopćenju Crkve Srbije.

Inače, orden Svetog Save je bio državni orden u Kraljevini Srbiji (1883-1918) i Kraljevini Jugoslaviji (1918-1945), a nakon Drugog svjetskog rata predstavlja najviše odličje koje dodjeljuje Crkva Srbije.

RSE je kontaktirao i informativnu službu Crkve Srbije, kako bi dobio komentar na optužbe da je Vučelić aktivno sudjelovao u Miloševićevoj propagandi devedesetih, ali nije bilo odgovora do objave teksta.

Veze između crkve i medija

Ivan Đurić ocenjuje kako je Vučelić nagrađen ordenom za svoj rad u medijima, kako tijekom devedesetih godina, tako i zbog njegove medijske aktivnosti danas, kao glavnog i odgovornog urednika Večernjih novosti.

„To je logična veza između crkve i medija pod kontrolom, to su dva stupa srpskog sveta – ili velike Srbije“, kaže Đurić.

Slobodan Stupar jedan je od nekadašnjih novinara RTS-a, i članova nezavisnog sindikata televizije tokom devedestih godina. Reč je o zaposlenima u toj kući koji su ustali protiv ratno-huškače propagande u vreme Miloševića. Njih više od hiljadu otpušteno je početkom devedesetih, u vreme kada je Vučelić bio na čelu RTS.

Stupar, međutim, kaže za RSE da nije iznenađen potezom Crkve Srbije.

„Ja više ne znam ko treba da dobije orden, ili kakvu medalju crkve pa da se iznenadim. Gospodin Vučelić je u svom višedecenijskom radu, em oličenje saradnika državne bezbednosti, to jest UDBE, em jedan od ratnih zločinaca koji je pozivao na rat i ubijanje, odnosno ratnohuškač“, kaže Stupar.

Stupar nastavlja da dodjela svetosavskog ordena Vučeliću govori o tome da u Crkvi Srbije, kako podvlači ovaj sugovornik, zapravo više nema hrišćanstva.

„U Crkvi Srbije nema hrišćanstva više, postoji samo srpstvo“, rekao je Stupar.

RSE je pokušao dobiti komentar Milorada Vučelića na optužbe da je bio ratni huškač tijekom devedesetih godina, ali on nije odogovorio na pozive i poruke do objavljivanja ovog teksta, javlja Slobodna Europa

RELATED ARTICLES

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Premium sadržaj

Nedavni komentari