Srbin, pripadnik plaćeničke grupe Wagner, poginuo je krajem travnja u napadu na Bahmut u Ukraini.
Ne zna se kada je točno poginuo Uroš Prvulović, a priča se aktualizirala kada se Prigožin sa svojim sljedbenicima povukao u Bjelorusiju i kada dio plaćenika Wagnerovaca potpisao ugovore s ruskim Ministarstvom odbrane, čemu su se mnogi iz te skupine donedavno protivili.
Sućut Uroševoj obitelji je na svom Telegram kanalu objavio drugi Srbin koji je pripadnik ruske zločinačke armade, a zove se Dejan Berić, koji nikako nije htio da izgovori Uroševo prezime, ali su poklonici ruske agresije i odmah shvatili o kome je riječ.
– “Poginuo je u borbama za Artjomovsk (kako Rusi zovu Bahmut), a tijelo mu je pronađeno prije deset dana. Ne možemo objavljivati gdje će biti sahrana, ali sam ja mislio otići na tu sahranu, ali zbog obaveza, nažalost, ne mogu. Uroš je bio u zatvoru dva mjeseca jer je bio na strani Bratislava Živkovića, koji je i njega uvalio u probleme. Ja i neki naši dobrovoljci smo ga izvadili iz zatvora, a sada možda i žalimo jer da je ostao u zatvoru, sigurno ne bi poginuo. No ne može se protiv sudbine” – rekao je Berić, koji je ovu vijest objavio na kraju svog videoklipa o stanju na frontu, koji je trajao dvadesetak minuta.
Izgleda da je Prvulović rodom iz Kruševca ili njegove okoline jer su u komentarima ispod Berićevog videa sućut “svom čarapanu”, među ostalima, izražavali ljudi iz toga kraja.
Prvulović je došao kao dobrovoljac iz Srbije u Lugansk 2014. godine, dakle na početku same agresije na Ukrainu, i postao je pripadnik Sedme brigade. U međuvremenu se vjenčao s Ruskinjom Elenom Bondarenko, s kojom ima dijete, ali taj je brak okončan razvodom.
“Ostavio je dijete, a uopće nije ni trebalo ratovati. Stric mu živi u Moskvi, mogao je izbjeći ovaj rat, u koji se ponovno javio od početka “specijalne vojne operacije”. Jedno vrijeme nakon ranjavanja i boravka u zatvoru napustio je vojsku, ali je pristupio Wagneru nakon početka agresije na Ukrainju. Uroš je sudjelovao u borbama kod Debaljceva, Svetlodarska, sela Lugansk, Sjeverodonjecka, Lisičanska, Popasne, na frontu kod Bakhmuta”, komentari su upućenih.
Kasnije večeras Berić se ponovno oglasio i potvrdio sve ove vijesti koje su kolale mrežama. Evo što je objavio:
“Danas je na groblju u Donjecku, uz srpsku zastavu i pjesmu “Tamo daleko”, na mjestu gdje počivaju heroji DNR Giv i, Motorola, Zaharčenko i brojni drugi, daleko od kuće a opet kod kuće, sahranjen Uroš Prvovulović, višestruko nagrađeni i odlikovani. pripadnik Narodne milicije Donjecke Narodne Republike i ČVK “Vagner” .
Uroš je prvi put došao u Donbas 2015. Svi su se razišli, razišli, vratili kući, a neki su se vraćali u Donbas i po nekoliko puta, a on je tu ostao sve vreme u redovima NM DNR do polovine prošle godine. , kada prelazi u Wagner, u čijem je sastavu otišao u svoju posljednju bitku za oslobođenje Bahmuta, glavnog grada nekadašnje Slavenske Srbije, i tamo poginuo 28. travnja 2023. godine. u izvlačenju dijela postrojbe koji je bio odsječen i opkoljen od neprijatelja. A nije morao, jer se kao i za sve drugo dobrovoljno prijavio za taj opasan, gotovo suicidalan ali svakako herojski zadatak s kojeg se, kao i mnogi drugi, nikada nije vratio.”