|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Isus spremno putuje s onima koji pate. Ovaj put korača uz oca čija je kćerka na samrti. U povorci znatiželjnika koji ga prate, jedna je žena opterećena bolešću krvarenja. Cijelog života ona nosi taj križ ali nije pomišljala na predaju. Primiče se Isusu, sigurna da će ozdraviti ako ga samo dotakne, ako svojom rukom dodirne skute njegove haljine. Krvarenje je ženu označilo nečistom. Osuđena je da čitavog života ne osjeti bilo koju nježnost, svoju ruku u nečijoj ruci, prijateljski zagrljaj… Ona, kojoj nitko ne daruje topli dodir, odlučuje dotaknuti. Zaobilazi zakon tako nježnim i tako ljudskim činom: priđe mu i dotakne se njegove haljine… Kao da je htjela reći: Hej, pa i ja postojim, evo me! Zakon ju je bio isključio, ali ona nastavlja vjerovati da postoji neka moć veća i jača od zakona.
Isus odobrava ponašanje ove žene i upućuje joj divne riječi, koje su ljekoviti melem i za svakoga od nas: Vjera te je tvoja spasila. Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla! On ne daruje samo tjelesno zdravlje, nego i vječno spasenje, mir i onaj nježni osjećaj prihvaćenosti. Više nije isključena, nego je ljubljeno dijete Božje.
Tako su stigli do kuće nadstojnika sinagoge. Mnogi su plakali i glasno naricali. Prekorio je njihovu nevjeru: Zašto plačete, djevojka nije mrtva, nego spava… Od tada za sve naše pokojnike kažemo da spavaju, a za groblja se uglavnom koristi grčka riječ cemeterion, šematorje… što označuje mjesto gdje mrtvi spavaju čekajući ruku koja će ih podići, čekaju svoje uskrsnuće.
Nazočna svjetina ismijavala je Isusa i njegov govor o životu mrtvih Nešto slično događa se Crkvi i vjernicima kroz čitavu povijest. A Isus samo ponavlja: Vjerujte, vjera će vas spasiti… Postavlja uza se djevojčina oca i majku, stvarajući ponovno životvorni krug osjećaja i ljubavi koja život znači. Zatim uzima djevojku za ruku, jer je potrebno dotaknuti beznađe ljudi da bi mogli ponovno ustati.
Što smo shvatili o Isusu, tko je on za nas? On je ona ruka koja prima našu ruku, daruje života našem životu, konkretno i nježno, zajedno dišemo i dijelimo naše životne snage.
Tada joj kaže: Djevojko, zapovijedam ti, ustani! Isus joj može pomoći, podržati je… ali samo o njoj ovisi hoće li se podići i ponovno ustati. Djevojka odmah usta i poče hodati.
Na svakoga od nas, bez obzira kolika je mjera boli koju nosimo u sebi, bez obzira kakve su nam osobne smrti i umiranja što umanjuju naš život, na svakoga od nas Gospodin spušta svoj blagoslov riječima evanđelja: Ustani! Preporodi se i vjeruj, bori se i otkrivaj život, vrati se ponovo na put primanja i darivanja ljubavi.