|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Korizma je započela pripovijedanjem o napastima koje Zlo pokušava nametnuti Isusu… tako smo shvatili da je Isus pravi čovjek.
Ove nedjelje priča je o preobraženju na brdu Tabor… sjajna božanska aureola pokazuje da Isus nije samo čovjek – on je pravi Bog, naš Spasitelj.
Zašto je Isus morao apostolima pokazati svoju božansku slavu? Pokušao ih je poučiti o muci, križu i smrti koju će proći na putu do slavnog uskrsnuća… a oni to nisu mogli shvatiti ni htjeli prihvatiti. Gospodine, tebi se to ne smije dogoditi! – tvrdi Petar.
Isus je znao da im treba ohrabrenja. Poveo je trojicu predstavnika na brdo Tabor, koji će mu biti i svjedoci muke u vrtu Maslinskom. Molitva Ocu učinila je da Isus postane lijep i uzvišen, miran i obasjan božanskim svjetlom.
Isusova pedagogija slična je onoj roditeljskoj. Kad dijete treba popiti gorki lijek, najprije se potrude kazati mu nešto lijepo i pripremiti dijete na tu malu žrtvu koja je nužna za ozdravljenje. Tako i Isus apostolima najprije otkriva rajsku ljepotu, kako bi bili spremni proći muku i put križa, umiranje prije uskrsnuća.
No, mi se kršćani prečesto zadržavamo samo na slici Kristove muke i smrti na križu. Kao da zaboravljamo njegovu pobjedu nad smrću i slavu uskrsnuća. Kako u crkvama nisu dovoljna samo raspela, treba i slikama naglasiti slavu uskrsloga, tako je i s našim vjerničkim odgojem. Događaj s Tabora je svrha korizme, zdravlje je svrha gorkog lijeka, obraćenje na slobodu je svrha korizmenih postova i pobožnosti. Biti svjetlo, živjeti slobodan, biti Božji… Korizma i žrtve samo navješćuju da se približava Uskrs.
Svijetla slava Kristova preobraženja bila je samo znak i slika raja, neba i Božje blizine… Trebat će apostolima obilje tog svjetla u danima muke i križa, izdaje i kušnje, progonstva i mučeništva. Kad su shvatili da je s Bogom lijepo, odjednom su mogli sve… a tako i mnogi sveci kroz povijest.
Možemo li i mi kršćani danas ponovno pred ovim svijetom posvjedočiti Radosnu vijest i ljepotu vjere… Boga dobrote, milosrđa i istine… Boga koji ozdravlja i tješi, koji dušu hrani, liječi i ispunja mirom?
Mnogi ne idu za Isusom ili kršćanski život ne shvaćaju ozbiljno jer se zaustavljaju na površnim stvarima. A ljepota Riječi i zajedništva u Crkvi, može se doživjeti samo onda kad srce otvorimo ljepoti Istine, kad nas vodi svjetlo Ljubavi, kad se ne bojimo život trošiti za druge… jer nas je pozvao, poslao i zaogrnuo svojom ljubavlju Onaj s kim je lijepo biti.
Postoji mjesto gdje se Isus preobražava svakodnevno. To je Euharistija. A bijela hostija – to je preobraženi i stvarni Isus. Mi ga možemo udomiti svojim srcem, pa s njime mijenjati i preobraziti sliku ovoga svijeta.