|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

 

Možda je ova nedjelja prigoda da se upitamo: Jesmo li još uvijek svjesni što je u ovom društvu, pa i u našem životu, normalno, zdravo i dobro… a što nije normalno nego je bolesno, grešno i opasno? Bilo je zavedenih ljudi i u Isusovo vrijeme, ponesenih vlastitim zabludama, mišljenjem drugih i modom svog vremena.

Ponekad čujemo za nekog da mu se poremetio kompas, kad se počne čudno ponašati, oblačiti i izražavati. Moguće je da se uslijed loših primjera narodnih i crkvenih vođa, uslijed medijske promidžbe krivih ideala i čudnih idola, poremeti kompas i u ponašanju šire društvene zajednice. Sve nam može izgledati zabavno i poželjno, popularno i prihvatljivo… pa da i većina krene putem duhovne propasti, robujući materijalnim stvarima i tjelesnim napastima. A pojedinci i obitelji koji se drže evanđelja i glasa savjesti, straha Božjega i stida ljudskoga, postanu čuđenje u očima takvog svijeta.

Evanđelje, koje smo čuli, osvrće se na takva ponašanja Isusovom prispodobom o uskim i širokim vratima: Borite se da uđete na uska vrata… jer široka vrata vode u propast. Hoćemo li mi danas čuti ovo Isusovo upozorenje, pa promisliti kojim smo se mi to putem uputili kroz život?!

Slika uskih vrata odmah nas vodi na pomisao da Bog od nas traži samo muku i žrtve. Evanđelje ne kaže tako, nego su uska vrata po mjeri male djece i siromaha, njihove dobrohot­nosti, poniznosti i otvorenosti. Više puta Isus ponavlja: Ako ne budete kao djeca nećete ući… sve što ste učinili malenima, meni ste učinili.

Netko je, dakle, stupio pred Isusa s pitanjem: Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju? To je pitanje konačne svrhe, smisla i cilja čovjekova zemaljskog putovanja. Postavljamo li mi uopće sebi to pitanje o spasenju? Kad nam se učini da se i ne možemo spasiti po svojoj dobroti, na pravom smo putu jer ponizno predosjećamo potrebu Božjeg milosrđa i otkupitelj­ske žrtve našeg Spasitelja Isusa Krista.

U Isusovoj priči najgore su prošli oni umišljeni sveci koji misle da su dobri samo zato što su korektni u očima društva, zato što nisu zaprljali svoje haljine i ruke pomažući siromašnima, bolesnima, gladnima, beskućnicima i osamljenima. Oni za koje se kaže da idu u crkvu, a da su vani gori od pogana. Dakako, moguće je biti u crkvi, a ne dati mjesta Bogu u svom životu i ponašanju. Takvima Isus jasno kaže: Odlazite od mene zlotvori jer ste i mene zanemarili kad god ste gledali samo sebe, a prezirali one koji su trebali vašu pomoć. Vjera se ne pokazuje riječima nego djelima! Zato ima posljednjih koji će biti prvi, a ima i prvih koji će biti posljednji.

Isus ne govori samo o spasenju poslije smrti, nego o svakom danu našeg života jer spasenje započinje ovdje i sada. Grade ga ljudi čista srca, mirotvorni i pošteni … to je svijet za kojim čeznu svi prijatelji Radosne Božje vijesti.

U moru devijacija našeg društva i nas samih, nečemu se čudimo, na drugo se naviknemo, a neka bolesna ponašanja i sami prihvatimo.

EVO JEDNOG ČLANKA ZA NASTAVAK RAZMIŠLJANJA O EVANĐELJU:

Novi trendovi koji ohrabruju mlade da se seksualno oslobode te iskušaju sve, vodi do teških psihičkih poremećaja i degradacije čitavog društva, tvrdi psihologinja Irina Medvedeva, ravnateljica Javnog zdravlja za demografsku sigurnost u Rusiji.

“Živimo u društvu u kojemu se grubi psihijatrijski simptomi promoviraju kao poželjni”, rekla je Medvedeva. Psihijatrijski porazi vode kršenju morala, a moralne distorzije nužno povlače sa sobom mentalne deformacije.

Prema njezinim riječima, postoje umjetna mentalna infekcija naroda, posebno mlađe generacije, pa čak i djece. Ponekad se to naziva: “seksualno prosvjetljenje”, ponekad se predlaže nešto drugo, dok se ne otruje mozak i dok se moral sasvim ne uništi.

“Obratite pozornost, nepristojno se stalno promoviraju: prljava i masna kosa, poderane čarape, poderane jeans hlače, preveliki kaputi ili jakne, pogrešno zakopčane košulje…

Psihijatrijske bolnice znaju da u povijesti bolesti postoji stavka: urednost pacijenta. Ako je pacijent neuredan, to je pokazatelj vrlo teškog psihijatrijskog poremećaja. Kada osoba neprestano nosi poderane čarape ili ne pere kosu, to je psihijatrijski simptom koji se danas, nažalost, smatra modom.

Druga kvaliteta čovjeka jest pretjerani racionalizam koji se danas nameće kao pragmatizam. To je također znak shizofrenije.

Prosječna osoba misli da je shizofrenik iracionalan. To nije istina. Shizofrenija je pretjerano racionalna, ali istodobno i neosjetljiva. To je – manje emocija, više pragmatizma; a ideolozi nove mode danas potiču mlade upravo na to, što je veoma težak simptom.

Ovo nije samo nametanje raznih vrsta perverzija, poput voajerizma (gledanje reality TV emisija), nego i popularizacija seksopatoloških odstupanja. A seksopatologija je dio psihopatologije.

Ali najvažnije u uništavanju intimne sramote jest to što kada mladićima govore o sigurnom seksu, ohrabruju ih da zadovolje svoje seksualne interese, umanjujući vrijednost obiteljsko-bračnih veza koje su bitne u izgradnji normalne psihe. U odsustvu intimne sramote, dolazi do različitih i bolnih poremećaja psihe. Ovo posebno vodi do mentalne degradacije čitavog društva”, zaključuje Medvedeva.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.
Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’
Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«
Riječ Gospodnja.