|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Tvrde su riječi evanđelja ove nedjelje, kao da razapinju naše srce i osjećaje, a u biti ih uskršavaju. Evanđelje nas uči i odgaja da plivamo protiv struje i mode ovoga svijeta.
Isus ne poništava naše ljubavi, nego dodaje još jednu, onu najveću: ako mene ne ljubiš više od drugih osoba ili stvari… nisi moj učenik. Božja ljubav ispunja srce više od svih drugih. Odnosno, svemu drugomu što nas raduje, on daje novi sjaj.
Sv. Augustin: Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je naše srce dok se ne smiri u tebi!
Prva poruka: Preuzmi svoju službu s još više ljubavi – inače ne živiš,
Preuzmi žrtvu koju nosi svaka ljubav – inače ne ljubiš!
· Već u knjizi stvaranja čitamo: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu… Al. Manzoni svojoj supruzi na dan vjenčanja: Želim da ti ja uvijek budem na drugom mjestu… Prvi neka je Bog!
· Mladenačka dob sazrijevanja – vrijeme je preuzimanja osobne odgovornosti za vlastiti život. Nužan je period dokazivanja, prkosa, pa i pogrešaka. Stvoritelj to želi, da mladi osjete i dokažu da nisu samo nečija djeca – nego ličnost, original, neponovljiva vrijednost… Nije ni djeci lako kroz to razdoblje, kao ni samom Isusu kad je osjetio da ga je Otac pustio sama na putu umiranja da bi ušao u Život: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!
· Potrebno je danas podsjetiti i na ovisnost o stvarima koje oduzimaju slobodu: alkohol, droga, kladionice, igre na mobitelu i kompjutoru, brza vožnja autima i motorima… Poznato nam je na koji način ovi poroci uništavaju naše mlade, a i starije …
Bog želi da budemo sretni, djeca smo njegova – zato nas poziva da budemo slobodni od svake ovisnosti, da se preporodimo i prekinemo sve što nas sputava. Bolno je to novo rađanje … ali nas otvara životu ispunjenu srećom i radošću.
Druga poruka: Ako hoćeš Božji mir potrebno je odvezati lađu i zaveslati na pučinu života… Treba se nečeg odreći – da možeš nešto biti!
Zadnji odlomak evanđelja poziva na odricanje od svega što posjedujemo. Zna Bog da su nam potrebne materijalne stvari… ali zna i to da možemo prestati biti njihovi mudri gospodari, a postati jadni robovi. Nije ovo poziv na žrtvu odricanja, nego na ljubomorno čuvanje svoje slobode, po kojoj i jesmo ljudi – djeca i slika Božja. Tako, Isus traži odricanje… ali samo od onoga što ti smeta da poletiš u visine.
Treća poruka: Nije vrijednost čovjeka u kvantiteti imanja, nego u kvaliteti njegovih osjećaja! Uči se darivati stvari i osjećaje – a ostaviti sebičnu računicu vlastite koristi. Čovjek vrijedi onoliko koliko vrijedi njegovo srce. To je put sreće i spasenja!