|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Kakav svijet zamišljam i kakvu snivam kuću u kojoj bi bilo lijepo živjeti? Kuću Očevu, gdje su svi ljudi braća ili kuću trgovačku, gdje su svi suparnici? Ove nedjelje Isus od nas traži odgovor baš na to pitanje. Njegov je izbor toliko jasan i uvjerljiv da ga ispunja snažno i odlučno: Od konopa je načinio bič, pa se razmahao predvorjem hrama poput silnog vihora koji rastjeruje ljude i životinje, prevrće stolove i novce.
Nezaboravna je ta slika Isusove borbene blagosti. Kao da u njemu prebiva milina zaljubljene žene i silovita hrabrost viteza s bojnog polju (C. Biscontin).
Ovaj čin Gospodinove odlučnosti užario je odnose s nazočnim trgovcima ali je i proročanski otvorio vrata budućnosti:Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku. Ne pretvarajte trgovanje u religiju, niti vjeru u trgovinu! Ne ponašaj se s Bogom po logici kupoprodaje da mu daješ stvari, kako bi on tebi dao nešto drugo što poželiš. Bog se ne kupuje niti se prodaje, on pripada svima.
Kuća Očeva, koju Isus nastoji obraniti svim silama, nije samo zgrada hrama, nego je još više čovjek, žena, sve stvoreno… što ne može biti podložno pukim pravilima trgovanja, po kojima više vrijedi novac nego li život. U tome je istinska opasnost: zloupotreba čovjeka najveće je svetogrđe koje bi se moglo počiniti, poglavito kad se radi o siromasima, djeci, nemoćnima… Vi ste kuća Božja, ako čuvate slobodu i nadu(Heb 3,6). Kuća, hram, šator Svetoga… to su muževi i žene koji u svijetu čuvaju oganj nade i slobode, svetost dara života, majčinsku ljubav darivanja. Hram Božji jest čovjek, a tu nema prodaje ni izvješene cijene. Nije dopušteno ponižavati čovjeka zbog potreba trgovine i zarade. Srcem se ne smije trgovati! Nije normalno žrtvovati svoje snove i osjećaje na oltarima novca. Ne dopusti da i sam postaneš roba, prodajući svoje dostojanstvo i svoju čast za sitniš moći, društvenog ugleda ili napredovanja u karijeri.
Ljudski život nije biznis, nego je traganje za srećom. Ne može se naći u stvarima koje je samo obećavaju ali je ne daju. Prava se sreća nalazi jedino u davanju i primanju ljubavi.
Nakon svega, Židovi Isusu postavljaju pitanje: Čime nam dokazuješ da to smiješ činiti? On ih podiže na nove razine shvaćanja života: Srušite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići. Nije mislio na moguća čuda s tim glomaznim kamenjem, nego ih upućuje na svoje tijelo koje je istinsko boravište Božje. Tako je i svaki od nas Božji hram: slabašan, lijep, vječan… Pa kad nečiji život i nije Bog zna što, ipak ne postoji ništa vrijednije od toga jednog života. Svojim očinskim poljupcem Bog nas je posvojio i obdario duhom života vječnoga.