|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Marko započinje svoje evanđelje lijepom viješću: Vrijeme se ispunilo, kraljevstvo je Božje među nama. Isus o tom Kraljevstvu ništa ne dokazuje, nego ga samo pokazuje i čini da procvjeta po njegovim rukama: oslobađa, liječi, oprašta, uklanja granice, uključuje svakoga počevši od onih najzadnjih u redu. Kraljevstvo je Božje došlo kao izlječenje našoj obamrlosti, kao procvat života u svim njegovim oblicima.
Isus odmah upravlja svoj poziv i traži odgovor: Obratite se, okrenite se prema Kraljevstvu. Poziv je to na aktivnost, sličnu suncokretu koji svako juto podiže svoju glavu i okreće je tamo gdje sunce zove. To znači i Isusov poziv: obratite se, okrenite se suncu jer je već izišlo i ovdje je. Svakog jutra, s novim buđenjem, možemo se obratiti, pokrenuti osjećaje, misli i izbore prema zvijezdi života, prema Radosnoj vijesti da je Bog još bliži i da još više ulazi u moje srce i u srce svijeta, snagom koja svemu dodaje ljepote i dobrote. U toj sigurnosti svaki od nas može graditi svoj dan. Ne ići svijetom spuštena pogleda poradi brojnih poteškoća, nego glavu uzdići prema svjetlu, prema Gospodinu koji jamči da je uz nas i da nas nikad neće ostaviti.
Nada je ispit naše vjere. Nije dovoljno samo znati Vjerovanje, treba životom zaroniti u njegove dubine i u njemu naći svjetla za životne odluke.
Prolazeći uz jezero, Isus je prepoznao… u Šimunu onog Petra koji će postati temelj Crkve, u Ivanu učenika najljepših riječi o ljubavi. Jednog će dana gledati ženu koju svjetina kani kamenovati, a on u njoj prepoznaje osobu spremnu za čistu ljubav. Učitelj tako gleda i svakoga od nas, pa u našim zimama primjećuje sjeme koje klija, dobrotu koje ni sami nismo bili svjesni, sposobnosti u koje nismo vjerovali. Isusov pogled našim srcima daje novu dimenziju. Bog svakog čovjeka gleda s povjerenjem, većim nego što je gledao zvijezde prije njihova nastanka.
Hajdete za mnom. Isus ne traži učenike da naučavaju, nego da svjedoče, da nasljeduju njega. Samo poziva i ne obrazlaže razloge, nego nam daruje sebe i našim rukama povjerava Kraljevstvo tek rođeno: Učinit ću vas ribarima ljudi. Kao da kaže: Idemo tražiti blago! Od sada su ljudi moje i vaše bogatstvo. Izvodite ih iz tame, kao što izvlačite ribe iz morskih dubina. Budite ih iz sanjarenja na život u svjetlosti. Pokažite svima da je moguće živjeti bolje i da je u Evanđelju ključ te novosti i radosti.
Isus izabire i šalje. Ta misijska služba apostola nikad ne završava. Nekad je bilo ljudi u dalekim krajevima koji nisu upoznali Evanđelje, danas ih imamo i u bližoj ili daljoj obitelji. Možda i jesu pohađali vjeronauk, ali Vjerovanje im nije postalo svjetlo i snaga života. Isus je susretao ljude u običnim situacijama života. Ne gubimo nadu da ćemo i sami susresti njegov pogled koji oživljuje. Tada ćemo svoju radost podijeliti s onima koji iščekuju nove zore i još malo svjetla.