|don Ivan Ćubelić, župnik
Isus nas slikovito poučava o velikoj ljubavi prema svakom čovjeku…i ohrabruje nas. Svakoga od nas Bog poziva imenom. Ne samo da nas poznaje, nego mi postojimo samo stoga što je on htio da budemo na svijetu, baš sada i baš ovdje. Zato svatko sebi može reći: ja nisam plod slučaja, nego sam pozvanik. Bog me poziva i šalje da ostvarim njegovu volju. S njim sam siguran!
Slikom dobrog pastira, naš Spasitelj pokazuje Božju volju da se ne zatvaramo u skučene torove. Stvoreni smo za široke prostore slobode i radosti. Svojim primjerom ljubavi, milosrđa i povjerenja… on je pred nama: Primjer sam vam dao… idite pa i vi činite tako.
A on, vidimo da nije pastir koji gleda nazad nego predvodi naprijed, nije pastir koji kažnjava i iskorištava, nego život daje za ovce svoje.
Razmišljajući o Dobrom pastiru, odmah primjećujemo sličnost toga božanskog sa zemaljskim očinstvom. Koliko brige i ljubavi, koliko truda i nježnosti, koliko čvrstoće i sigurnosti … u srcu i rukama, u glasu i u očima … svakoga od naših očeva! Ove smo nedjelje posebno pozvani zastati pred temom očinstva…. i moliti da nam očevi budu odsjaj slike i primjera Dobrog pastira. Biološko očevi, ali duhovni očevi – naši župnici. Danas je nedjelja molitve za duhovna zvanja, da nam Gospodin podari dobrih i svetih svećenika, redovnika i redovnica. Ohrabri Bože, mladiće i djevojke iz naše župe da se ne boje životnog zvanja i poziva na služenje, kako u braku tako i u svećeništvu!
Papa Frane nas potiče ovim riječima: Gospodin zna da temeljni životni izbor – poput braka ili posebnog posvećenja njegovoj službi – traži hrabrost. Zna pitanja, sumnje i teškoće koje ljuljaju barku našega srca i zato nas umiruje: “Ne boj se, ja sam s tobom”. Vjera u njegovu prisutnost, da nam ide u susret i da nas prati, pa i kada je oluja na moru, oslobađa nas one nutarnje obeshrabrenosti koja nas koči i onemogućava nam osjetiti ljepotu životnog poziva.
Još je jedna divna poruka iz evanđelja, koja nas ohrabruje u vjeri: Došao sam da život imaju, u punini da ga imaju! Ne samo puko preživljavanje, nego život radosti i nade, život koji nema granica. To je volja Božja, da budemo sretni. A to je želja i svakoga zemaljskog oca. Zajedno sa suprugom biti velikodušan u darivanju života djeci, najprije da se rode, a potom da žive u miru i skladu obiteljskog zajedništva, materijalne i duhovne sigurnosti. Znamo da ne može svatko biti bogat, ali svatko može i treba biti voljen!
Ta beskrajno velika, a tako jednostavna, riječ život, izvire iz svake rečenice Svetog pisma, srce je čitavog evanđelja. Krist nije došao jer nešto očekuje za sebe, nego da nam se ponudi. Ništa ne traži, a sve daruje. Njegovo poslanje i naš je poziv – darivati život! Zahvalni svom ocu nebeskom, radosno mu recimo: Dragi Bože, ti si za mene što i proljeće za cvijeće!