|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Evanđelje nam uvijek donosi primjere koji bi u nama mogli obnoviti nadu i radost života. Isus ne govori o stvarima koje nisu dio ljudske stvarnosti i Božje volje za našu sreću. Danas promatramo susret Isusa s grupom razočaranih ribara. Čitavu noć su bili na moru i trudili se uzalud. Upravo tu, gdje su oni stali, Isus započinje svoj razgovor s njima. A taj govor odnosi se na sve ljude jer i nas Bog uvijek potiče da budemo hrabri na putu ostvarenja svoga životnog poziva. Njegov je pristup našem srcu pun blagosti i mudrosti, kao i onaj dijalog s apostolom Petrom. Može se sažeti u tri riječi:
Najprije ga moli da se pomakne s obale na koju se je razočaran usidrio, da obnovi spremnost za nove izazove;
Potom ga ohrabruje da se ne boji. U Bogu je odvažnost za život i oslobođenje, a strah je najveći neprijatelj napretka jer nas samo koči i sputava;
Konačno, usmjerava njegov pogled prema budućnosti. Isus u čovjeku vidi nove mogućnosti, baš tamo gdje mi zastajemo pred svojim ograničenjima.
Isus je učitelj čovječnosti, on nas podiže na život i ohrabruje za nove procvate. Petar i njegovi ribari bili su umorni i razočarani zbog neuspjeha. Samo su htjeli ostati na obali, šutjeti i odmarati. U tom času najmanje im je odgovarao Isusov poziv da ponovno isplove na pučinu. Premda je imao stotinu razloga da ne vjeruje u mogućnost ulova, Petru je, ipak, nešto govorilo da ga posluša: Dobro, kad ti kažeš, bacit ću mreže. Što je to Petra poticalo da povjeruje Isusovim riječima? Očito je u njegovim očima vidio veliku ljubav. Čuo je kako Učitelj izgovara njegovo ime, osjetio je da je voljen, da mu je uz Isusa život na sigurnom. Eto, to znači biti kršćanin! Poput apostola Petra vjerovati u Božju ljubav.
Povjerovali su Isusovoj riječi i dogodilo se nemoguće, pravo čudo, mreže su se napunile. Petar se odjednom osjetio posramljen i nedostojan Isusove blizine jer je barem na čas bio posumnjao. Zato skrušeno moli: Odlazi od mene, Gospodine, jer sam grešan čovjek!
Nedavno je papa Frane propovijed završio molitvom: Daruj nam, Gospodine, milost da te susretnemo i da poput Petra posvjedočimo čvrstu vjeru i ponizno priznamo svoju grešnost.
A što Isus na to odgovara? Podiže svoj govor i samoga Petra na nove i potpuno drukčije razine života. Ne obazire se na ribarovu grešnost, kao što ga ne uznemiruju ni naše mane. On uvijek upućuje naš pogled prema budućnosti: Ne boj se! Učinit ću te ribarom ljudi. Ljude ćeš skupljati i podizati s tamnoga dna, za koji su oni pomislili da je nekakav život. Pokazivat ćeš im da su stvoreni za bolje stvari, za drugačiji život. Tvoj će ribolov od sada biti spasenje ljudi od smrti, zaštita od propasti, izlazak na svjetlost.
Petar i njegovi prijatelji tada napuštaju lađe pune ribe, pa sa svojim učiteljem Isusom kreću prema novim morima. Nisu se niti upitali kamo će ih sve to dovesti. S puno nade i odvažnosti slijede Isusa i putuju prema ljudima. Svi su kršćani pozvani da svijetom pronose Radosnu vijest spasenja. A dvije su stvari koje sigurno vode u srce samog života: slijediti Isusa i služiti ljudima.