|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Budite sveti, jer sam svet ja, Gospodin Bog vaš, …
Kad Crkva govori o svetosti, sve nam izgleda tako daleko, nedostižno i strano. Mnogim se kršćanima učini da poziv na svetost i nije za njih, nego za osobe posvećene molitvi u zatvorenim samostanima. No, ako pažljivo slušamo današnja čitanja, možda osjetimo da poruka dotiče svakoga od nas: Ne skupljaj u srcu mržnju protiv brata svoga; ne daj da te pokreće srdžba i osveta; ljubi bližnjega kao sebe samoga…
Po Isusovim riječima, svetost je dio običnog života. Nije daleka i odvojena od naših osjećaja… Obična je to zemaljska dobrota koja odiše kućom, kruhom, susretom… i srcem! To i jest Isusova nakana, da redovite službe i odnose s ljudima prihvatimo kao svoj odgovor Bogu, svoj put posvećenja i spasenja.
Budite savršeni kao Otac nebeski…
Ovaj nas poziv, također, zbunjuje jer izgleda neostvariv. Tko može biti savršen kao Bog? Poslušajmo ga bolje, pa ćemo shvatiti da Isus ne govori o mjeri svetosti (koliko), nego o načinu ljubavi (kako). Usvajati Božji stil i duh evanđelja – moguće je, poželjno i potrebno.
Budite sinovi Oca, koji daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima.
Kako lijepa slika Boga sunčanoga, darivatelja svjetla, pozitivnoga… A tek ono njegovo darivanje sunca dobrima i zlima… Evanđelje ohrabruje da to može i svaki od nas. U životu onih koje okružuju samo tama i nevolje… učiniti da zasja malo više sunca, nade i topline.
Blažen je i svet onaj koji u svoju okolinu unosi nježnost, razumijevanje, pomoć, život, solidarnost… Zašto? Jer svjedoči da je pravednost moguća. Da se treba nadati suncu i kad ga ne vidimo… da se može vjerovati u ljubav i kad je ne osjećamo.
Dirljiva je slika iz obreda sakramenta krštenja kad otac uzima svjetlo plamena na onoj uskrsnoj svijeći. To je Božja želja, i naša molitva, za dijete da bi u mračnim danima života uvijek moglo imati nekoga tko će mu pomoći da probudi zoru. Svi smo doživjeli to buđenje zore u nečijim očima. Dovoljno je bilo samo malo pažnje i vremena za iskreno slušanje, neka konkretna pomoć i zagrljaj srca… Po svjedočenju ljubavi Božja smo slika i djeca njegova!
Ljubite neprijatelje…
… darujte sunca i njihovu nebu. Neka se na horizontu, između vas, ne uzdiže hladnoća, osuda, odbacivanje, strah… Isus nas ohrabruje da je pomirenje moguće, iako nam se ponekad čini nevjerojatnim. (Ta Božja mudrost često je ludost nama i ovomu svijetu!) On ne kaže da moramo oprostiti, nego da to možemo. Ljubav dolazi iz naše slobode, a ne iz zapovijedi. Ako se u srcu otvorim i pomolim, za sebe i za onoga koga ne razumijem, Bog će pomoći, dati će snage i sposobnosti za nove radosti. Shvatit ću da oprostom i pomirenjem ne gubim, nego dobivam život: miran, ispunjen, sretan… i blagoslovljen.
Kad čovjek daruje ljubav, Bog mu uzvraća radost!