|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Sveta tri kralja po mnogočemu su nam najbliži i najsličniji. Ti sveci baš su nekako naši. Putnici po zemaljskom beskraju, uvijek spremni tražiti i pitati, podižući svoj pogled k nebeskim visinama sve dok im se ne zažare oči srca.
Ovaj nam blagdan nosi poruku nade: postoji Bog koji ne zaboravlja one udaljene, one koji su na svojim putovanjima, Bog čija su nebesa otvorena i do koga će svatko stići svojim putem. To je Bog uz kojeg lakše dišemo, koji ne stoji u hramu nego u kući, u malom Betlehemu a ne u velikom Jeruzalemu. Mogu se svi Herodi urotiti protiv te istine, usporiti njezino širenje svijetom, ali je nikada ne mogu zaustaviti. Istina će uvijek odnijeti pobjedu. Pa i onda kad izgleda slabašna kao maleno Djetešce.
Kako bi ukratko izgledao životopis ovih svetih mudraca, odnosno kraljeva?
Prvi korak naviješta prorok Izaija: Podigni glavu i gledaj. To znači znati izići iz zadanih obrazaca, slijediti svoje snove, ići za slutnjama srca, gledati preko.
Drugi je korak: putovati. Da bismo susreli Spasitelja potrebno je putovati, mudro i sa srcem. Treba ga tražiti u Riječi knjige ali još više u susretu s osobama. Dok se tako krećemo, živi smo.
Treći korak: tražiti zajedno. Mudraci (evanđelje ne govori o trojici, nego o njih nekoliko) su malena skupina koja kroči u istom smjeru, zagledani u nebo i u ljepotu stvorenja, s pažnjom prema zvijezdama i jednoga prema drugome.
Četvrti korak: ne bojati se pogreške. Putovanje ovih mudraca puno je zabluda: stiglu su do pogrešnog grada, o Djetetu razgovaraju s ubojicom djece, zagubili su zvijezdu, traže kralja a nalaze dijete, nije na prijestolju nego u majčinom naručju.
Uza sve to oni se ne predaju, beskrajno su strpljivi za nove početke, sve dok nisu osjetili veliku radost kad su ponovo ugledali svoju zvijezdu. Bog nas uvijek očarava jer govori jezikom radosti.
Svatko od nas ima svoju dobru zvijezdu koja ga vodi kroz mračne noći života. To je nada koju nosimo u srcu, to su osobe koje volimo i koje vole nas. Znaci su to Božje prisutnosti kao što je njegova zvijezda vodila i Mudrace s istoka na njihovu putu traženja.
Kad su ušli u kuću vidjeli su Djetešce i njegovu Majku… Ne samo da je Bog kao i mi, ne samo da je s nama, nego je sasvim malen među nama. Pomno se raspitajte za Dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.
Taj kralj, taj Herod, ubojica snova koji su još u povojima, nalazi se često i u nama: dok druge ponižavamo i omalovažavamo i mi ubijamo snove nečijeg srca. A kad doista tražimo Boga da mu se svojim skromnim darovima poklonimo, da mu zahvalimo, da poslužimo svjedočanstvu njegove ljubavi u svijetu… susrest ćemo drage osobe kojima ćemo darivati radost i nadu svojim riječima i djelima.
Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju. Danas je blagdan koji nam postavlja pitanje: Jesi li našao Djetešce, jesi li upoznao Isusa? Osobni susret s Isusom mijenja svakog čovjeka da bi potom nastavio kroz život drugim putem, obraćen i prosvijetljen, svjedok radosne nade i milosrdne ljubavi.