Propovijed: Sveta obitelj

Blagdan je Svete obitelji. Zahvalimo Bogu za dar naših obitelji, molimo sklad i ljubav svim mladim obiteljima koje su u krizi. Što nam danas kaže Riječ Božja o obiteljima pred suvre­me­nim izazovima? Prije svega, kaže da je brak svetinja kao i sveti red. Da je roditeljski poziv svet kao i onaj svećenika ili časnih sestra. Zašto? Zato jer je svakodnevna ljubav u obitelj­skim kućama potpuno povezana s ljubavlju Božjom. I nisu to dvije ljubavi, nego jedna jedina, veliko otaj­stvo, ljubav koja pokreće sunce i ostale zvijezde, koja pokreće Adama i Evu, kao i sva­ko­ga od nas prema drugima, Boga prema Betlehemu, u njegovu konačnom izlasku prema nama.

Obitelj je mjesto gdje učimo svoje ime i sve najljepše o Bogu: On je ljubav, a najbolje ga osjećamo u bliskim odnosima obiteljske ljubavi.

Isusovi su roditelji svake godine putovali u Jeruzalem. To je slika svake obitelji jer smo svi na hodočasničkom putu ovim svijetom. Kao što lijepo pjeva psalam: Blago čovjeku (obite­lji) komu je pomoć u tebi dok se sprema na svete putove (Ps 84). Blago obitelji gdje se uči o vječnosti i prelasku naših malih i uskih granica. Otvorenost prema ljudima i prema Bogu.

Zar niste znali da se moram posvetiti nečemu drugomu, a ne vama – govori Isus zabrinutim roditeljima koji su ga tražili u Jeruzalemskom hramu. Tako je sa svom djecom, oni nisu vlasni­štvo svojih roditelja, nego najprije pripadaju Gospodinu, svijetu, svom pozivu i svojim snovima. Dijete ne može i ne smije svoj život staviti u službu roditelja. To bi bilo isto kao da se nekomu zapriječi put njegova razvoja i Božjeg djela stvaranja. Trebam se posvetiti Božjim stvarima – jednom je rekao Isus, a tako je i sa životom svakoga od nas. Za sretan i ostvaren život, na prvom mjestu treba tražiti Božji plan i poziv vlastite savjesti. Možda je to roditeljima ponekad teško shvatiti, ali je i Isus naučio vlastitu samostalnost upravo u obitelji. Roditelji uče djecu da najprije treba slušati Boga. Majka najviše govori djetetu da treba slušati anđele. Otac svojoj djece često priča da život ovisi o snovima, o nekom glasu koji će srce čuti usred noći, kao što je takav glas jednom poslušao i sveti Josip: Ustani, uzmi dijete i njegovu majku i bježi u Egipat.

Nisu baš sve odmah razumjeli Josip i Marija. Oni su za Isusa bili sveta obitelj, premda nesa­vršena i ograničena. Tako je i među nama i ne trebamo se čuditi ako se unutar obitelj ne razumijemo baš u svemu. Nesavršena Sveta obitelj ohrabrenje je za sve naše obitelji koje su isto tako nesavršene, ali su ipak sposobne napredovati i odgajati svoju djecu.

Može se napredovati u dobroti i mudrosti, unatoč ponekoj mani oca, majke ili njihove djece. Može se napredovati u krepostima i milosti i onda kad se trpi poneka bol što ne možemo shvatiti druge i što od njih nismo shvaćeni. A zašto se to događa? Zato što je svaki član obitelji misterij i tajna za sebe. Još više, svi smo mi neki sakrament, vidljiva slika Božjega razno­likog bogatstva u našim mislima i planovima. Prorok Izaija kaže: Ti si Bog skriveni. A gdje je skriven naš Bog ako ne u našim obiteljima. Tu se svemu učimo i tu se odgajamo. Upravo nas u obitelj Bog dotiče, govori nam i daje da rastemo i cvjetamo. U obitelji nas uči umjetnosti života, umjetnosti davanja i primanja ljubavi.

Nazaretska obitelj snažan je poziv na povrat duhovnih vredno­ta u zajednički život. Upravo duhovne vrednote toliko ne­do­­staju dana­šnjim mladim obiteljima, a neophod­ne su za iz­gradnju trajnog braka koji će izdržati sve suvremene izazove i napasti. Molimo za obostrano prihvaćanje i poštivanje, za sposobnost da se iziđe iz vlastitog egoizma, da se njeguju zajednički planovi i ideali u razgovoru i u molitvi.

Obitelj je domovina srca, pa nas rastuže povremene statistike ko­je govore o nevoljama brakova i poveća­nom broju rastava. No, sta­tistike donose i ohrabrujući po­da­­tak: unatoč krizi suvremene obitelji, mladim je ljudi­ma ipak životni san: uspješan i trajan brak, s pravom i vjernom osobom.

Marijo, Kraljice obitelji, budi svojim zagovorom blizu svim bra­ko­­vi­­ma kad ponestane vina kao u Kani Galilejskoj, kad ponestane lju­­bavi, razumijevanja, požrtvovnosti i vjere u zajedničku budućnost!