Prva nedjelja došašća: Palimo prvu svijeću, idemo na zornice – ‘Srca gore, evo zore!’

0
Foto: Wikimedia

“Srca gore, evo zore!” – kaže pučka adventska pjesma pozivajući na budnost u vremenu priprave za blagdan Kristova rođenja, ali i za Kristov ponovni dolazak.

Došašće ili advent je predbožićno vrijeme u kojem kršćanski puk pohađanjem zornica, molitvom i djelima milosrđa iščekuje i priprema se za blagdan Božića. U prvom tjednu Došašća počinju se pohoditi mise zornice, uređuje se adventski vijenac i pali prva svijeća na njemu.

U vremenu adventa posebno se naglašava Isusova poruka: “Budni budite i u svako doba molite” (Lk 21, 36).Radi se o jednom od najvažnijih razdoblja u crkvenoj liturgijskoj godini. Svaki vjernik je pozvan uzeti ozbiljno Došašće kao blagoslovljeno i posebno vrijeme za samog sebe, vrijeme u kojem će moći dublje uroniti u sebe, te vrijeme u kojem će dublje razmatrati tajnu Trojedinoga Boga, a na osobit način otajstvo utjelovljenja Boga u utrobi žene i majke blažene djevice Marije.

Biblijski likovi stavljeni na razmatranje u adventu

Došašće je vrijeme radosnog iščekivanja. Kroz misna se čitanja često pred vjernike stavlja lik Ivana Krstitelja i njegovih roditelja, Isusove majke Marije i svetog Josipa. Ivan Krstitelj onaj je koji je propovjedajući i krsteći na rijeci Jordan, pozivao svoj narod da se pripravi za dolazak Spasitelja.

“Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” (Mt 3,2) – riječi su Ivana Krstitelja koje su vrlo aktualne upravo u vremenu adventa.Osim podsjećanja na Ivanovo djelovanje, evanđelja u došašću govore i o svemu onome što se zbivalo uoči Isusova rođenja – Marijino začeće, njezin posjet Elizabeti koja pod svojim srcem nosi Ivana Krstitelja, Josipov san i njegova odluka da ne napusti Mariju, nego da preuzme ulogu Isusova poočima… Svi su nam ti likovi upravo u došašću stavljeni u razmatranje

Zornice nas potiču da ranije ustajemo, da stvorimo disciplinu i da se dublje duhovno pripravimo za Božić.

Stoga, ne propustite i vi u ovim danima barem povremeno otići na zornicu te kroz to ostvariti Isusov poziv da budete budni i spremno iščekujete njegov dolazak!

Adventski vijenac

Adventski vijenac dio je tradicije koji nas uvodi u božićno raspoloženje, kada se kroz četiri nedjelje pripremamo za Božić.

Plete se većinom od zimzelenih grančica. Nastao je relativno kasno sredinom 19 st. u sirotištu Hambuga. Krug je simbol vječnosti. Borove grančice simboliziraju besmrtnost, lovor pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i lijek. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke.

Često je u njemu i grančica ružmarina jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat. Ukrašen je sa četiri adventske svijeće.Simbolika adventskog vijenca uistinu je čudesna. Krug vijenca, koji nema ni početka ni kraja, kao i zelena boja, simboliziraju Božju vječnost, besmrtnost duše i novi, vječni život koji nam je obećan u Kristu.

Sam vijenac može biti načinjen od različitog zimzelenog bilja koje predstavlja neprekinuti ciklus života.Četiri svijeće vijenca predstavljaju četiri tjedna Adventa. Svaka simbolizira 1000 godina, zajedno 4000, što je biblijsko vrijeme od stvaranja Adama i Eve do rođenja Krista. Iako suvremeni vijenci imaju svijeće različitih boja, a običaj dopušta korištenje i bijelih, tradicionalno se na vijenac stavljaju četiri ljubičaste. Ponekad se umjesto ljubičastih stavljaju i plave svijeće.

Što mi uistinu čekamo u Došašću (adventus, lat. – dolazak)?

Svi se slažu da je to trostruko čekanje (očekivanje):

1. Podsjećanje na prvi Kristov dolazak (advent) i rođenje na našu smrću i grijehom „zaraženu“ Zemlju, čime počinje slavno otkupljenje ljudskog roda koje za Krista završava na ovoj Zemlji smrću na križu i slavnim uskrsnućem iz groba; to je početak otkupljenja i spasa palog čovjeka.

2. Očekivanje Njegovog dolaska (adventa) u dušama ljudi, u mojoj duši – to je veliko Božje djelo u čovjekovoj nutrini, u njegovoj duši koja je sam bit čovjeka. To je svjetlo koje izvlači dušu iz područja tame i privodi svjetlu Kristovu; obnova palog čovjeka na sliku Božju (Kristovu), slavno djelo Duha Svetoga.

3. I konačno, nada u Njegov zadnji dolazak (advent) na kraju vremena, što su stari ljudi zvali popularno „sudnji dan“. To je vrijeme kada će nestati ovaj svijet (prema Isusovom riječima i biblijskim prorocima praćeno velikim znakovima na nebu i zemlji). Tada će Bog uspostaviti novo Nebo i novu Zemlju (Izaija 66 poglavlje, Otkrivenje 21 i 22 poglavlje); označava vječni život uskrslog čovjeka u vječnom zajedništvu i ljubavi s Bogom.Svakako, Došašće je vrijeme posebne duhovne obnove, mnogima nije teško ustati na zornice, živjeti tiše i malo više razmišljati o Bogu, bližnjima i samom sebi. Uroniti u Božji svijet, ali i u svoju nutrinu, unutarnji svijet svoje duše, za koju Isus kaže da je riznica velikoga blaga. Za tim blagom, za tom ponuđenom baštinom valja posegnuti bez rezerve, osobito molitvom, pokorom i djelima milosrđa (ljubavi); sve utvrđeno na stupu vjere u Isusa Krista, jer bez vjere nema ništa od svega toga.Zato počnimo Došašće s radošću duše i povjerenjem da će Bog ovog Božića učiniti veliko djelo u nama i našem životu!