Prva pobjeda odbjeglog tajkuna: na sudu u Splitu nepravomoćno oslobođen bivši vlasnik tvornice ‘Salonit‘ i hrvatski bjegunac s najduljim stažem; U izbjeglištvu je pokrenuo i biznis

0
Foto: Screenshot

Jozo Ćurković, bivši vlasnik tvornice “Salonit” i hrvatski bjegunac s najduljim stažem koji se u susjednoj BiH skriva već sedamnaest godina, na splitskom Općinskom sudu prije nekoliko dana odnio je prvu pobjedu nad hrvatskim pravosuđem – javlja Slobodna Dalmacija

Naime, dvadeset godina nakon pokretanja postupka protiv njega, na Općinskom sudu u Splitu Ćurković je nepravomoćno, zajedno s Ivanom Jukićem, nekadašnjim predsjednikom Uprave Salonita i Franom Marijićem, direktorom Novog Salonita, oslobođen krivnje za poticanje i zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju.

Teretilo ih se da su malverzacijama firmi “Gradnja trgovina” d.o.o. pribavili nepripadnu dobit od preko 20 milijuna kuna istovremeno oštetivši “Salonit” d.d. za nešto manje od tri milijuna kuna i “Novi Salonit” d.o.o. za gotovo 18 milijuna kuna.

Ova će presuda vjerojatno biti i konačna jer, s obzirom na to da je od počinjenja djela prošlo više od 20 godina, zastara progona nastupa krajem siječnja 2022. godine, a teško je očekivati (iako ne i nemoguće jer ponekad brzina pravosuđa zna iznenaditi) da će do tada drugostupanjski sud uspjeti odlučiti o žalbama.

Odbjegli hercegovački tajkun ima još u tijeku postupak i na splitskom Županijskom sudu gdje ga se, uz još osam osoba, tereti za malverzacije i izazivanje štete “Salonitu” od oko sto milijuna kuna. Tu se još ne nazire kraj.

Optužnica ODO-a podignuta još 2004. godine, a izmijenjena 2015. godine, teretila je Jukića i Marijića da su od ožujka 1998. do siječnja 2000. godine, na inicijativu Ćurkovića kao osnivača firme “Gradnja trgovina”, a kako bi mu omogućili nepripadnu zaradu, u više navrata Ćurkovićevoj zagrebačkoj firmi isporučivali robu iz asortimana “Salonita” i “Novog Salonita” iako su bili svjesni da roba neće biti plaćena. Sklopili su više ugovora o zajmu po kojima su firme “Novi Salonit” i “Salonit” bile zajmodavci “Gradnja trgovini” iako su bili svjesni da Gradnja trgovina pozajmljeno neće vratiti već će temeljem ugovora o prijebojima i cesijom ispunjavati obveze prema svojim vjerovnicima.

ODO Split podiglo je u listopadu 2004. godine optužnicu protiv ukupno devet okrivljenika, a u studenom 2011. godine obustavljen je postupak protiv petorice njih te je otpalo šest točaka optužnice, a ostala je samo jedna.

Ćurković je 2015. godine u ovom postupku bio osuđen na godinu i pol dana zatvora, a Jukić i Marijić su dobili uvjetne kazne. Četvrti iz ove priče, Mijo Stipić, prokurist “Gradnje trgovine” i predsjednik NO-a “Salonita”, bio je oslobođen optužbe što je u ožujku 2016. godine potvrdio Županijski sud u Velikoj Gorici, ukinuvši istovremeno osuđujuće presude Jukiću, Ćurkoviću i Marijiću.

U svojoj oslobađajućoj presudi sutkinja Magda Davidović Glumac oslanja se na vještačenje Rodoljuba Prpića. Tako vještak u dijelu koji se odnosi na navodno potraživanje “Salonita” d.d. prema “Gradnja trgovini” od nešto manje od tri milijuna kuna na ime isporuke robe, navodi da se taj dio optužnice temelji isključivo na zapisniku Financijske policije te da uz taj zapisnik nema niti su tijekom dokaznog postupka priložene knjigovodstvene kartice za spomenuti dug.

“S obzirom na to da zapisnik Financijske policije ne može biti valjani dokaz u kaznenom postupku, a u nedostatku bilo kakvih drugih dokaza u tom pravcu, ne može smatrati utvrđenim odnosno dokazanim u postupku da bi “Salonit” d.d. na ime isporuke robe imao sporno potraživanje spram “Gradnja trgovine”, navodi se u presudi.

Što se tiče potraživanja “Novog Salonita” prema “Gradnji” u iznosu nešto manjem od 16 milijuna kuna, vještak je utvrdio da je to potraživanje bilo evidentirano 17. veljače 2000. godine u poslovnim knjigama Novog Salonita. No, ono je u poslovnim knjigama zatvoreno tako što je u prosincu 2003. godine izvršena dokapitalizacija “Gradnja trgovine”, stoji, uz ostalo, u oslobađajućoj nepravomoćnoj presudi splitskog suda.U izbjeglištvu pokrenuo biznis

Jozo Ćurković je “u izbjeglištvu” pokrenuo unosan posao u selu Grabovica, koji kilometar od državne granice s Hrvatskom. Napravio je eko- selo na obali Buškog jezera, potrudio se postati lokalni mecena i “seoski dobrotvor”, kako je prije sedam godina pisala Slobodna Dalmacija, pa je tako proširio i asfaltirao putove i ulice po Grabovici, sagradio igralište, ogradio groblje i napravio kapelicu s mrtvačnicom, obnovio dernek svetog Ante, uredio Župni ured… Organizira vjenčanja, nudi smještaj, u eko-selu ima i konjički klub sa štalama, pa i mali zoološki vrt.
Prije sedam godina izbio je skandal kad je naš novinar Marko Didić “doćukao” da je poveća skupina splitskih policajaca na povratku sa izleta u Livno navratila kod Joze u eko-selo Grabovica malo razgledati, pojesti i popiti. Poslije su se pravdali da nisu znali da je to vlasništvo bjegunca s tjeralice.

Ivica R.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here