O bojkotu trgovina, stranim radnicima, njihovom poznavanju hrvatskog jezika, i ostalim temama,…
Piše Vanja Zlatović
1. Količina je pozdravljanja i odzdravljanja i svake uljuđenosti od kad je po pekarnama i dućanima sva sila tih teletabis polukosookih došljaka…narasla a ne pala, te su skromne i radišne ženice u odnosu na možemovske predvodnice na svaki način pristojnije, svakako korisnije i na svaki način ugodnije, čak su počele pozitivno djelovati na svoje arijevske kolege i kolegice a i hrvatski im je sve bolji i već je Buljev hrvatski premašio po izgovoru i fondu riječi za bojno koplje. To je gola činjenica, što god Trump, Ćipe i Hajdaš Točkica rekli. Ne vidim da nas treba spašavati od njih, kao i zvrdnavih dostavljača pizza koje naši vikinški ksenofobi vide kao neprijatelje a sebe kao male Trumpove na baterije.
2. Dabro, koliko god nije baš fetivi intelektualac i ja sam se u tome smislu smijao, puno manje sporan kao sigurnosna prijetnja od mnogih političkih veličina koje su protutnjale Hrvatskom i osjeća vidljivu socijalnu frustraciju koju potpuno razumijem, njemu se opravdano čini da mu se sve uzima za zlo i napuše, što god vi rekli ali je tako. On jest moralni pobjednik situacije a moralni gubitnici su ti koji padaju u nesvijest kako je on primitivan a ne razlikuju sevdalinku od cajke i Boži Vreći bi pili iz cipele da pokažu koliko su inkluzivni. Možda je i Stanimirović pucao u zrak kad je nešto slavio…mada je Milorad konstruktivniji koalicijski partner od ovih u tipu Grmoje. Da ga jebeš ali jest.
3. Bojkot s antivladinom porukom “neće medo u dućan” ne služi tome da prisili na nešto trgovce nego služi prozivci, glumi Srbiju i u tome su rame uz rame varljivi partner HDZ-a populistički DP i jeftilen populizam jumping ljevice, drago mi je da ste se našli. Ali to služi da nakon 24. bude “idemo dalje” pa na Markov trg i sva vlast Sovjetima. Jedini problem je što sad kad je Brisel slab jer su i Moskva i Washington i Peking u istoj energiji svak udara na sve što je “briselsko”. Mantra biti moskovsko pašće je “ja ne vodim računa o interesima Europe nego Hrvatske (Mađarske ili već tko govori) a oni se slučajno poklapaju s tim što Sputnik želi, ali to je dugo pripremano.
4. Hrvatska….nije “to”. Ona je već bezbroj puta doživjela galamdžije i izmakla im stolicu samom svojom uljuđenom i kiselom, građanskom i kaputaškom prirodom.Od nje raditi Teksas, Beograd, Crveni trg ili nešto slično je osuđeno na propast. Šteta jedino što svaki put to proizvede štetu od koje se mora oporavljati. Mi nismo Prag ali nam je kulturno bliži Prag.