Foto: Pixabay

Integralna proizvodnja je koncept održive poljoprivredne proizvodnje zasnovan na iskorištavanju prirodnih resursa i regulatornih mehanizama koji bi spriječili prodor potencijalnih štetnih organizama, čime bi se osigurala održiva poljoprivredna proizvodnja. Koncept integralne proizvodnje razvijen je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, od strane međunarodne organizacije za biološku kontrolu/Zapadno paleoartička regionalna sekcija – IOBC/WPRS. Organizacija je od njenog osnivanja pa do danas svojim konceptom i regulativama učinila mnogo da zaštiti, ne samo agroekološki sustav, već i zdravlje ljudi.

Integralna zaštita obuhvaća primjenu raznih metoda u cilju suzbijanja štetnih organizama iznad pragova njihove štetnosti, pri čemu se prednost daje prirodnoj regulaciji brojnosti štetnih organizama, a da se pri tome zadovolje ekonomski, ekološki i toksikološki uvjet.

Što čini koncept integralne proizvodnje?

Koncept integralne proizvodnje obuhvaća: otporne sorte i hibride, biljna karantena agrotehničke mjere, prognozu pojave štetnih organizama, fizičko – mehaničke mjere, biološke mjere i kemijske mjere.

Otporne sorte i hibridi

Uzgajanjem otpornih sorti i hibrida smanjuje se primjena pesticida, pri čemu se postiže veća ekonomičnost u biljnoj proizvodnji. Prilikom izbora sorti i hibrida treba se rukovoditi njihovom tolerantnošću prema različitim biotičkim (ekonomski najznačajnijim bolestima i štetnicima) i abiotičkim čimbenicima (suša, hladnoća, zaslanjenost i kiselost zemljišta). Važno je napomenuti da se uzgajanjem takvih sorti i hibrida ne gubi na kvaliteti i kvantiteti.

Biljna karantena

Biljna karantena predstavlja sustav zaštitnih mjera koje se provode u okviru jedne države, kako bi se zaštitio vlastiti teritorij od uvoza ili prodora štetnih organizama (bolesti, štetočina i korova), koji nisu prisutni u toj zemlji, ili se pojavljuju u ograničenom intenzitetu.

U okviru države postoji vanjska i unutrašnja karantena. Vanjska karantena nalazi se na graničnim prijelazima i ima za cilj spriječiti ulazak štetnih organizama u zemlju. Unutrašnja karantena ima za cilj staviti pod karantensku kontrolu nova žarišta štetnih organizama unutar zemlje. U oba slučaja, kada fitosanitarni inspektor utvrdi karantenski organizam, pristupa se njegovom uništavanju kako to zakon nalaže.

Agrotehničke mjere

Agrotehničke mjere borbe široko su bile primjenjivane u Europi do Drugog svjetskog rata. S pronalaženjem novih pesticidnih formulacija ove mjere su polako počele gubiti na svom značaju. Međutim, posljednjih godina agrotehničke mjere ponovo zauzimaju svoje zasluženo mjesto, naročito u integralnoj proizvodnji različitih biljnih vrsta. Pravilnom primjenom agrotehničkih mjera stvaraju se povoljni agroekološki uvjeti za rast i razvijanje uzgajanih biljaka, a nepovoljni za rast i razmnožavanje štetnih organizama.

Agrotehničke mjere obuhvaćaju:

  • osnovnu obradu zemljišta,
  • međurednu kultivaciju,
  • zaoravanje strništa,
  • plodored,
  • sjetvu certificiranog sjemena,

kao i sve druge mjere koje će biti usmjerene stvaranju povoljnih uvjeta za uzgajane biljke, a nepovoljne za korove, štetnike i bolesti.

Osnovna obrada se oduvijek smatrala najefikasnijom metodom za suzbijanje korova. Obradom se treba stvoriti dubok rastresit sloj zemljišta, koji omogućava akumulaciju vode u dubljim slojevima, čija je količina presudna u kritičnim fazama razvoja biljaka, a također utječe na smanjenje korova, bolesti i štetnika. Ovom obradom mehanički se uništavaju tek iznikli korovi, a njihovo sjeme se zaorava u dubinu i samim tim se sprječava ili otežava njihovo klijanje i nicanje.

Zaoravanje strništa je obavezno primijeniti odmah poslije žetve, teškim tanjuračama ili plugom, na dubini od 10-15 cm. U praksi, ova mjera je pokazala izuzetne rezultate prilikom suzbijanja korova kao što su palamida (Cirsium arvense), poponac (Convolvulus arvensis) i običan štavelj (Rumex crispus).

Plodored je kod vrsta kao što su kukuruz i pšenica, potrebno primijeniti dvogodišnje, dok je taj period nešto duži kod uzgoja leguminoza (grašak, lucerna, soja) i on mora iznositi minimum tri godine. Smatra se da su najpovoljniji predusjevi oni usjevi koji napuštaju njivu tijekom ljeta ili rane jeseni, poput pšenice, ječma i ostalih strništa ili hibrida kukuruza i suncokreta kraće vegetacije. Na taj način ostaje dovoljno vremena za kvalitetnu obradu zemljišta i sjetvu narednog usjeva u optimalnom roku.

Sjetva certificiranog sjemena je od suštinske važnosti, kako bi se u startu smanjile štete izazvane fitopatogenim gljivama i insektima koji se prenose sjemenom.

Prognoza pojave štetnih organizama

Prije nego što se pristupi suzbijanju štetnih organizama potrebno je pratiti obavještenja prognozne službe koja na osnovu praga štetnosti (stupanj napada štetnih organizama koji prijeti većim štetama na biljkama od vrijednosti poduzete zaštite) i kritičnog broja (broja koji predstavlja gustoću insekata, korova, broj pjega na lišću ili slično, kada se pristupa mjerama suzbijanja) daje preporuku je li i kada je potrebno suzbijati štetne organizme.

Fizičko – mehaničke mjere

Primjenom fizičko-mehaničkih mjera stvaraju se nepovolji mikrokilimatski uvjeti kojima se sprječava razvoj štetnih organizama.

Malčiranjem između redova usporava se rast korovske flore čime se daje prednost uzgajanim biljkama. Ova mjera se pokazala efikasnom prilikom uzgoja krastavaca, rajčice, paprika, dinja, lubenica i td.

Sterilizacija zemljišta vodenom parom ili solarizacijom daje odlične rezultate u kontroli štetnih organizama u zatvorenom prostoru.

Plijevljenjem i okopavanjem u velikoj mjeri se smanjuje upotreba herbicida. Ova mjera je jedino moguća na manjim površinama, ako se za to koristi ljudski rad, dok je na većim površinama izvođenje ove mjere moguće primjenom specijalnih strojeva za tu namjenu.

Rastjerivanje ptica koje oštećuju usjev i zrele plodove (grožđa, rajčice) pred žetvu ili berbu moguće je postavljanjem strašila, svjetlucavih i šuškavih predmeta, a u novije vrijeme i primjenom laserskih rastjerivača.

Biološke mjere

Predstavljaju upotrebu prirodnih neprijatelja (parazita i patogena), koji se koriste za kontrolu štetnih organizama. Prilikom pregleda usjeva potrebno je obratiti pažnju i na strukturu i brojnost prirodnih neprijatelja. Ovisno od njihovog sastava i brojnosti, postoji mogućnost odustajanja od kemijskih mjera suzbijanja. Primjera radi, velika europska bubamara (Coccinella septempunctata), može reducirati populaciju biljnih uši i do 20%. Združenom sjetvom određenih biljnih vrsta (grašak + zob) smanjuje se upotreba pesticida i popravlja struktura zemljišta.

Kemijske mjere

U integralnoj proizvodnji pesticidi se primjenjuju samo kada je to neophodno i u kombinaciji s drugim mjerama radi postizanja boljeg i dugoročnijeg efekta u kontroli štetnih organizama. Pesticidi koji se primjenjuju su izražene selektivnosti, a apliciraju se na način koji smanjuje mogućnost štetnosti na zdravlje ljudi i životnu okolinu. Primjera radi potrebno je tretirati samo oaze korova, a ne cijelu površinu. Primijenjivati pesticide u obliku mamaca umjesto u spreju kada god je to moguće, tretirati samo rubne dijelove, a ne cijele parcele, piše agroklub.com.