Književnica, novinarka i braniteljica Vukovara, Tanja Belobrajdić na svom Facebook profilu se osvrnula na skandal polaganja vijenca na, kako tvrde branitelji, ilegalnom srpskom vojničkom groblju. „Vukovarskim Srbima koji bi željeli normalno živjeti, doista nije lako. Oni koji ih zastupaju u javnom prostoru su obični subverzivni paraziti koji vlastitu zajednicu vode u slijepu ulicu i sebično je izlažu stalnim podjelama“, ustvrdila je Belobrajdić.
Podsjetimo, Savjet za branitelje gradonačelnika Grada Vukovara jučer je objavio priopćenje u kojem “najoštrije osuđuje gnjusan čin” organizacije SDSS-a Vukovar, kojim su ponovno pokušali izjednačiti žrtvu i agresora, objavljeno je na službenoj stranici na Facebooku.
Naime, nedavno je SDSS Vukovar, kako su sami naveli u svojim priopćenjima, „prisustvovao liturgiji u crkvi Sv. Oca Nikolaja za poginule u ratu u Vukovaru devedesetih godina“, nakon čega su položili vijenac na takozvanom srpskom vojničkom groblju.
Belobrajdić prenosi riječi predsjednika ZVO-a Dejana Drakulića
Nakon uvodne konstatacije, Belobrajdić nastavlja: „Dok prvi čovjek vukovarskog SDSS-a Srđan Kolar pokušava sanirati štetu zbog otvorenog slavljenja agresorske vojske na društvenim mrežama, Dejan Drakulić je otišao korak dalje u nečuvenom vrijeđanju zdravog razuma i dostojanstva ovog grada“.
Drakulić je, kako piše Belobrajdić, predsjednik ZVO-a (srpskog Zajedničkog vijeća općina), udruge građana koja se obilno financira iz hrvatskog državnog proračuna, „izvrijeđao je vukovarske stradalnike i cijelu državu, bez trunke stida:
‘Svake druge subote u septembru mesecu i na Vidovdan cela naša zajednica se priseća postradalih Srba, onih koji su ubijeni ili nestali i važno je da se svi zajedno prisećamo onih o kojima niko ne govori. U državi u kojoj pola miliona ljudi viče ‘Za dom spremni’ i kliče neke pozdrave iz davnih vremena ne možemo tražiti nikakvo saosećanje. Od dželata se pravda ne traži. Zato je izuzetno važno da mi vodimo računa o našoj braći, sestrama, očevima i majkama koji su ubijeni i da tu istinu prenosimo na generacije koje dolaze iza nas, na našu decu i naše unuke. Jedino će tako istina da ostane i opstane, bez obzira na okolnosti u kojima živimo i što sve više društvo i cela Evropa ide u desno, mi moramo govoriti o istini bez obzira koliko to možda opasno i nepoželjno bilo!‘“.
Od ‘dželata’ se pravda ne traži?
Belobrajdić je ovako reagirala na ovaj huškački govor i ponižavanje branitelja: „Kakav heroj! Usred Vukovara, pod zaštitom hrvatske policije, nesmetano organizira politički teatar, komemorira agresorsku vojsku, a onda stvara privid da je hrabri ilegalac koji govori zabranjenu istinu, a ne dobro uhljebljeni vijećnik koji živi na hrvatskoj grbači“.
Dodaje kako bi se i ta izjava mogla analizirati rečenicu po rečenicu, no ključna je ova: „Od dželata se pravda ne traži.“
„Dakle, još jednom – od dželata?“, ističe Belobrajdić.
Potom ponavlja kako je Drakulić predsjednik udruge ZVO koja silne novce crpi od hrvatske države, a tu istu državu i njezine institucije usred Vukovara bestidno naziva dželatima, odnosno krvnicima.
‘Čim se pojavi prilika da se nešto sabotira, on se budi’
Istovremeno, nastavlja dalje, „zamjenik je predsjednika SDSS-a, pa se čini kako u tom uskom krugu foteljaša nedostaje još samo to da Kolar njemu postane zamjenik u ZVO-u kako bi u potpunosti preuzeli sve pozicije u svojoj zajednici“.
Drakulić je i vijećnik u Gradskom vijeću grada Vukovara, točnije rečeno – „agitrop za izvanredna stanja. Čim se pojavi prilika da se nešto sabotira, on se budi, namješta svoju patničku facu i počinje recitirati unaprijed napisane katastrofične scenarije. U Gradskom vijeću, Dejan Drakulić sjedi među vijećnicima koji su i djeca ubijenih hrvatskih branitelja ili su sami branitelji i sutra će se tamo ponovno pojaviti bez imalo stida i srama“, naglašava Belobrajdić.
Zatim piše o tome tko sve sjedi oko njega u tim vijećničkim klupama: „S jedne strane mu sjedi čovjek čijeg su oca, djelatnika vukovarske ratne bolnice, gospodari života i smrti mučki ubili na Ovčari i zakopali u masovnoj grobnici. Ispred njega sjedi čovjek čiji je pokojni otac sedam mjeseci proveo u paklu srbijanskih logora, a kući se vratio s 35 kilograma manje i trajnim invaliditetom. Do jučer je ondje sjedio čovjek čijeg su oca odveli iz vukovarske bolnice kao teškog ranjenika, i do danas mu se ne zna sudbina“.
Belobrajdić: Stanimirović s Temua
Potom ističe apsurd: “Taj nestali čovjek, taj teški ranjenik izvučen iz bolnice je Srbin, ali hrvatski branitelj koji je branio svoj grad od Drakulićevih ‘boraca’. Njega ovaj ‘Stanimirović s Temua’ ne komemorira. Njegovo ime ne prenosi na unuke. Za njega takav čovjek ne postoji jer se ne uklapa u agendu podjela od koje jedino taj parazit ima izravnu korist.”
Belobrajdić završava s konstatacijom kako ne zna ni kako bih završila svoju objavu, „jer ono što bih najradije napisala, nikome se ne bi svidjelo“.
Zaključuje ovako: „Nadam se da će Sokrat s groblja šajkača dobiti mjerodavan odgovor svih institucija i kolega, redom i čašću kakvu zaslužuje“.
a kraju je Belobrajdić priložila poveznicu portala Srbi.hr koji donosi članak s naslovom “Sećanje na srpske žrtve Vukovara” koji kaže: “Na srpskom groblju Aleja u Vukovaru, u subotu 12. septembra, održan je parastos i pomen za sve žrtve rata u ovom gradu.”
Taj portal također plaćamo svi mi, porezni obveznici.
foto SDSS Vukovar