Piše Stjepan Štimac
Tko je u pravu: nositelji štafete ili branitelji, sudionici u operaciji Gusar (Bitka na Maslenici)?
Zagreb, imamo problem!
Kao što svi znamo, ovih dana sukobile su se dvije struje, branitelji s Maslenice i nositelji štafete. Naravno, ne generalno svi, ali simbolično elitni primjerci ovih dviju vazda suprotstavljenih struja. Pobjedu su ovaj put odnijeli nositelji štafete.
Zašto je tomu tako, a još prije dvadeset i nešto godina nositelji štafete bezglavo su bježali pred ratnicima?? Pa jednostavno, ratnici i zapovjednici s Maslenice nisu i neće nikad biti dio establishmenta (što god to “establishment” značilo i koliko god ružno zvučalo).
Establishment su gotovo stopostotno nositelji štafete (uz simboličan broj smokvinih listova), odnosno elitni ešalon u ratu samozatajnih nevidljivih vitezova okruglih stolova diljem Yurope.
Ovi samozatajni vitezovi nisu imali vremena, a ni interesa, umirati i krvariti po kamenjaru zadarskog zaleđa, jer u rat ide samo sirotinja, kako to vragolanski i šeretski zaključi novi vođa i guru zblesirane desnice, Gautama Milanović. A nije im uopće ni bilo stalo, ako će mo iskreno.
Problem je, kako vidimo po reakcijama policije, stravičan, i trenutno najveća kočnica razvoju Hrvatske, pa je shodno tomu pokrenut postupak i angažirane su znatne snage u operaciji spašavanja ljepše prošlosti i sadašnjosti viteškog štafetnog establishmenta.
Baš iritirantan pojam taj establishment. E da, pitate se zašto spominjem Gautamu Milanovića, a ne i Presvijetlog? Pa zato što se bojim, jebiga!
Jope dakle, kako vidimo imamo problem, ali još nemamo rješenje, a ja mislim da imam rješenje! Rješenje je jednostavno.
Bio sam mali kad je drug Tito prolazio kroz Perušić, ali se sjećam da su hapšeni antidržavni elementi koji su eventualno mogli poremetiti idiličnu sliku razdraganog mazohističkog stanovništva koje je klicalo i plakalo u čast najprefriganijem i najkrvoločnijem sinu Hrvata, il ono bješe – najvećem, već sam zaboravio, jbg.
Kako komu. Mala digresija, prije toga smo u školi učili o njegovu prosvijećenom životu i o onoj prasećoj glavi koju je pojeo pa se usro, pa se meni ta slika nekako urezala i kad sam ga vidio u onoj crnoj limuzini, a glava mu veća nego staklo u onoj mercedesčini, čini mi se da sam još tada shvatio određenu koincidenciju. No dobro, to su samo beznačajni utisci jednog malog zbunjenog antidržavnog elementa.
Kako već rekoh, imam rješenje. Rješenje je da kao i onomad kad je cvijeće ljepše mirišalo, ptičice glasnije pjevale (neke za lovu, neke od batina), a standard bio jači nego u Nigeriji i Botswani, pa i u Mozambiku, milicija je kupila redom na putu Prosvijetljenog sve potencionalno antidržavne elemente i nije bilo opasnosti da neki protivnik države blagosranja podvikne nešto neprimjereno istinito pa sve ode u tri čipke materine.
Jope dakle, jedino rješenje kojim se rješavaju svi problemi Hrvatske i hrvatskih građana je da se cijelim putem kojim prolazi Prosvijetljeni pohapse svi potencionalni neprijatelji štafete (primjerice na obljetnicu Maslenice branitelji s Maslenice, na obljetnicu Vukovara, vukovarski branitelji, etc.) i tako bi se automatski održao red i mir te bi cvijeće opet ljepše mirisalo, ptičice glasnije pjevale (što za lovu, što od batina), a blagosranju i razdraganosti ne bi bilo kraja.
Pretpostavljam da satiru smiju pisati samo borci s portala Noboсти pa ću ja vrlo vjerojatno na zasluženi odmor u aps, pretpostavljam da sam prećero s onom prasećom glavom, a u Hrvatskoj nitko ne sme da se zajebava s drugom Titom.