U današnjem broju Jutarnjeg lista izišao je tekst koji potpisuje kolumniste Nino Đula o odnosima slavonskih HDZ-ovaca i središnjice u Zagrebu, odnosno Plenkovića i Anušića kojim se vrlo nategnuto proba iskonstruirati i fakte i činjenice. Teks je pun konstrukcija i nategnutih teza, nastao izgleda samo s ciljem popunjavanja zadanog prostora u ovom mediju., a možda je u pitanju i nešto drugo.
Ponukani ovim tekstom razgovarali smo s nekoliko viđenijih slavonskih HDZ-ovaca, dobrih poznavatelja povijesti HDZ-a kao i sadašnjeg političkog trenutka. Njihov uvjet da govore za naš portal je apsolutna anonimnost jer oni se “ne bi se šteli mešat”.
Kažu nam da impresivna pobjeda Ivana Radića u Osijeku nije došla preko noći – njezini korijeni sežu u unutarstranačke borbe, stare saveze i prešutne dogovore
Na lokalnim izborima 18. svibnja Osijek je doživio politički potres – gradonačelnik Ivan Radić osvojio je više od 70% glasova već u prvom krugu. Dok mediji slave “čovjeka koji je preporodio grad”, politički insajderi znaju da iza ovakvog rezultata stoji znatno složenija priča jer po njima ključnu ulogu u Radićevu političkom probijanju odigrao je – Ivan Anušić.
Veza između Radića i Anušića seže u 2014. godinu. Tada je Radić bio predsjednik Mladeži HDZ-a Grada Osijeka, a njegov blizak suradnik Domagoj Mikulić vodio županijsku organizaciju mladih. U isto vrijeme, unutar HDZ-a Osječko-baranjske županije vodila se borba između Ivana Anušića, tada načelnika općine Antunovac, i generala Mladena Mikolčevića za preuzimanje ove HDZ-ove organizacije. Mladež se odlučno svrstala uz Anušića, koji na kraju pobjeđuje i preuzima županijsku organizaciju. Za nagradu, predsjednik osječke mladeži Radić postaje tajnik županijskog HDZ-a, a između njega i Anušića rađa se političko savezništvo koje će obilježiti iduće desetljeće.
Pukotine u savezu
Na parlamentarnim izborima 2015. godine za 8. saziv Hrvatskoga sabora (28.12.2015. – 14.10.2016.) Anušić – unatoč protivljenju tadašnjeg glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića – osigurava Radiću visoko mjesto na listi, pa mlađahni Radić ulazi u Sabor. No, već tada dolazi do prvih napetosti.
Prema informacijama iz stranke, Tomislav Karamarko nudi Radiću mjesto u predsjedništvu HDZ-a, što izaziva negodovanje Anušića. Mjesto u vrhu stranke, smatrao je, pripada najprije predsjedniku županijske organizacije, a tek potom drugima.
Karamarko je bez Anušećeve suglasnosti kooptirao i Damira Kramarića, dodatno narušavajući odnose s Anušićem. Karamrko i Anušić prema svemu sudeći nisu bili u najboljim odnosima, a iz HDZ-a govore kako je Kramarić bio Vrkićev čovjek i da je sve krivo prenosio Karamarku, te da je on izazivao sukobe između Anušića i Karamarka, što je jednom prilikom za govornicom Anušić javno rekao kada su bili unutarstranački izbori koji su se održavali u Hotelu Osijek.
2017 – godine razlaza
Na lokalnim izborima 2017. napetosti kulminiraju. Anušić se kandidira za župana, dok dio gradske organizacije, uključujući i Radića, prema tadašnjim tvrdnjama HDZ-ovaca, opstruira njegovu kampanju i radi u korist tadašnjeg župana Vladimira Šišljagića (HDSSB).
Za gradonačelnicu se kandidira Ivana Šojat koju je zbog specijalnih veza i odnosa “progurao” Vladimir Šeks. Njezina zamjenica Sanda Pašuld bila je također bliska Šeksovoj obitelji, obje su prijateljice kćerke Vladimira Šeksa. Kampanje za Osijek i Osječko baranjsku županiju su bile nesinkronizirane, a stožeri razdvojeni.
Na tim izborima Anušić pobjeđuje, Šojat gubi, a političke rane ne zacjeljuju. Paradoks je da je Ivana Šojat, HDZ-ova kandidatkinja kasnije prešla u SDP, a Anušić tek tada u potpunosti uviđa razmjere unutarstranačkih podmetanja iz tog vremena. Sa svim dokazima, jer neke mu je i predočila i sama Šojat imao je priliku Ivana Radića izbaciti iz HDZ-a, no to se nije dogodilo, te je tako Anušić osigurao Radiću lijepu političku budućnost.
Radić preuzima gradsku organizaciju
Dok se Anušić fokusira na vođenje županije, Radić tiho, ali odlučno učvršćuje kontrolu nad osječkim HDZ-om. Učlanjuje nove članove, pobjeđuje svog nekadašnjeg prijatelja Domagoja Mikulića i preuzima gradski ogranak. Ubrzo Radić stječe potporu Josipa Škorića koji mu je kako su pričali HDZ-ovci politički mentor. Radić kao predsjednik gradske organizacije postaje kandidat HDZ-a za gradonačelnika Osijeka. Kampanja 2021. nosi zajedničku poruku: “Glasajmo za dva Ivana”. Poruka je bila jasna – bez Anušića, Radić ne može do pobjede, i tako je svagdje išao s njim rame uz rame, čak i na plakatima su bila dva Ivana. Činilo se da su zakopali ratnu sjekiru, no vjerujem da nepovjerenje i dalje postoji.
Novi akteri i stare veze
Ipak, kako to često biva u politici, savezništva nisu vječna. Tijekom aktualne kampanje za lokalne izbore ma kojima se kandidirao stari politički mačak Branimir Glavaš “isplivale su neke informacije za koje ostavljamo vremenu da ih potvrdi ili opovrgne.
Glavaš je na društvenim mrežama krenuo je s unošenjem nemira u redove HDZ-a. Inboxima HDZ-ovaca i ne samo njih kruži snimka zaslona jednog Glavaševog komentara na stranicama lokalnog Glasa Slavonije u kojem je napisao da su Radić i direktor Unikoma Igor Pandžić ranije tražili pomoć od njega kako bi iz HDZ-a prešli u njegov HDSSB.

Zanimljivost ove objave leži u činjenici da su nekadašnji najodaniji Glavaševi ljudi (predsjednik HDSSB-a i predsjednik mladeži HDSSB-a Dragan Vulin i Karlo Šatvar trenutno ključni suradnici osječkog gradonačelnika Ivana Radića.
Dok HDZ na nacionalnoj razini pripisuje pobjedu Andreju Plenkoviću, kako je to već ustaljena praksa – pobjednici su „Plenkovićevi“, a gubitnici „samostalni“ – lokalna politička povijest govori nešto drugačije.
I tako je Ivan Radić postao lice političkog uspjeha HDZ-a u Osijeku. No, njegova karijera nije se gradila preko noći. Od podrške unutar mladeži, preko sukoba i savezničkih izdaja, do političke pragme koja uključuje i suradnju s bivšim protivnicima – Radićev put ilustrira sve nijanse hrvatske lokalne politike.
Ono što je jedino sigurno je da bez Ivana Anušića, današnji Ivan Radić vjerojatno ne bi stajao na čelu Osijeka, nego vjerojatno i dalje lijepio plakate ili stajao na štandovima i dijelio stranački materijal. No, u politici – kao i u životu – savezi su često tek sredstvo, a pobjede pripadaju onima koji znaju igrati igru do kraja.
T.R.I.

