Wednesday, August 4, 2021
HomeKolumnaTomislav Horvatinčić u antitezi s Kafkinim likom – Geometrom K.

Tomislav Horvatinčić u antitezi s Kafkinim likom – Geometrom K.

 

Piše: Filip Đukić

Geometar K. neće odustati od borbe, ali će na kraju posustati i umrijeti od iscrpljenosti.

Ovo je navodno bila rečenica Franza Kafke koje je uputio svojem prijatelju Maxu Brodu – a koja je upućivala na završetak romana Dvorac.

Nakon više od deset godina suđenja, Tomislav Horvatinčić, iscrpljen, narušena zdravlja, dolazi u Remetinec na izvršavanje kazne od 4 godine i 10 mjeseci.

Nikad završen – roman Dvorac – jedno je od najuspjelijih Kafkinih djela. Osim specifične, već poznate, Kafkijanske ideje i rečenica; Kafka u Dvorcu nudi posljednje objašnjenje fenomenologije duha birokracije (u širem smislu).

Geometar K. – koji bi bio kao recimo današnji geodet, ulazi u svijet bizarnosti i paradoksa koje nam Kafka opisuje kao – savršenstvo institucija „koje rade svoje posao“.

I dok je Geometar K. lik koji ima određeni senzibilitet, Tomislav Horvatinčić je poduzetnik koji je skrivio nesreću upravljajući vlastitim brodom – gdje je svojom nepažnjom usmrtio bračni par iz Italije. Pri tome ne aludiram da Horvatinčić nema dušu, ali impliciram da je njegovo suđenje jedno od bizarnijih uspješnica hrvatskog pravosuđa; za što je i on dobrim dijelom zaslužan.

Pa ipak, ovaj par ima i mnoge sličnosti.

Geometar K. poslan je u dvorac međutim ne zna se zbog čega niti što on tamo treba činiti. Dvorac je očita metafora za besmisao – nedostižnu zavrzlamu birokracije i sustava – u kojoj pojedinac nikada ne može izaći kao pobjednik (što to znači pobijediti?!). Geometar K., stoga, ostaje u selu kao u magiji pri čemu je dovoljno pametan da shvati da ne može otići van, ali nedovoljno inteligentan da se spasi.

Geometar K. silno pokušava doći do dvorca, a Horvatinčić je silno pokušavao doći do slobode.

I jedan i drugi prolazili su kroz razne slojeve neodređenosti – za koju bi Hegel ustvrdio da je ‘čisto ništa’ – kao i naše biće.

Centralna točka i jedne i druge radnje zaista je Dvorac – budući da ni Geometar K. ni Horvatinčić ne mogu – bez obzira koliko bili različiti ili slični – ovladati Dvorcem.

Ipak, oni svejedno pokušavaju i idu do kraja.

U raznim literaturama, dvorac se interpretira kao raj, kao metafizička spona koju možemo percipirati isključivo kroz ljudsko djelovanje. U ovom kontekstu – dvorac – simbolizira pobjedu pojedinca. Međutim, takva pobjeda, a to je pobjeda nad apsurdom, nikada ne dolazi.

U sudskom procesu Tomislava Horvatinčića (različitom od sudskog procesa lika K. iz Kafkina djela Proces) isti nije bezrazložno priveden da se brani na sudu, ali je on u takvom sudskom procesu izgubio u startu čak i da je apsolutno nevin. Ista je sudbina i s Geometrom K. koji je došao zbog posla, ali se također nalazi u utjelovljenju apsurdnosti.

Geometar K. nije inicirao tu apsurdnost koja je do njega dolazila sama po sebi; tražeći rješenja kako da dođe do dvorca zakopavao se u atmosferu beznađa.

Horvatinčić je s druge strane koristio već duboko utkane apsurde pravosuđa u svoju korist (prividno – u početku). On je naime, na svakom novom suđenju uvodio nove paradigme koje su, osim što neodoljivo podsjećaju na postmoderne reperkusije, bile satkane kao nešto bolji sofizam koji je prolazio kod sudaca.

Maja Šupe osudila ga je na prvom suđenju 2015. na uvjetnu kaznu, a dvije godine poslije zbog sinkope (ne misli se na glazbeni pojam već na zdravstveni – kratkotrajan gubitak svijesti na što se Horvatinčić pozivao) oslobodila krivnje za smrt dvoje ljudi. Na trećem suđenju u sudski spis uključena je skica nesreće koju je ilustrirao sam Horvatinčić.

To je na kraju – tog paradoksa – presudilo.

Horvatinčićev odvjetnik – Veljko Miljević – još je 2019. godine komentirao presude – ustvrdivši: presuda je donesena nezakonito jer sud mora samostalno odlučivati, a Županijski se sud obratio za pomoć Vrhovnom sudu. Naime, smatralo se da zbog promjene Kaznenog zakona Općinski sud ne smije voditi postupak za djelo za koje je predviđena kazna veća od 12 godina. (izvor: dnevnik hr.)

Sulude sličnosti Geometra K. i Horvatinčića protežu se do kraja, pa i jedan i drugi epiloge dočekuju izmoždeni, ali i u daljnjoj suludoj vjeri.

Geometar K. vjeruje kako će doći do dvorca iako ne može iz sela – Horvatinčić vjeruje kako će pobijediti hrvatsko pravosuđe iako se ono ne može pobijediti.

Jedini spas iz ove situacije možda bi bila Kierkegaardova teza – da se tjeskobni subjekt spašava iz besmisla svjesnim izborom Boga.

Umjesto toga – Horvatinčić i Geometar K. biraju drugu Kierkegaardovu tezu ili – ili. Mogli su odmah odustati od procesa i traženja – kao lajtmotiv Don Quijoteovske borbe s vjetrenjačama – ili su mogli ući u proces – što su obojica učinili. Na kraju – rezultat je isti.

Izjave Horvatinčića i Kafkine rečenice iz romana Dvorac, uvode nas u svije(s)t paralogizma (nenamjerne pogreške). Kant paralogizme objašnjava kao traganje za vječnost duše, ali ovdje su paralogizmi traganje za izlazak iz vječnog apsurda

Tako je ponovno krenuo naprijed, ali put je bio dug. Glavna seoska cesta nije, naime, vodila prema brijegu s dvorcem. Samo mu se približavala, ali onda kao da je namjerno skretala, pa ako se i nije udaljavala od dvorca, nije vodila ni bliže k njemu…” Kafka – Dvorac.





Lako je robijati ako se u glavi namjesti da ste vi krivi, ali ako vam sudi nenadležan sud i to za namjerno izazivanje nesreće, onda treba glavu naštimati. Tomislav Horvatinčić – izvor: Večernji list.

DP/foto : privatni album

RELATED ARTICLES

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

- Advertisment -

Most Popular

Recent Comments