Piše Vanja Zlatović
NIJE “RUSIJA PROTIV GLOBALISTA”, NEGO ČIJA ĆE LIVADA RUSIJA, OD GLOBALNIH SILA, BITI
Uz sve povijesne tlapnje o veličini i nepobjedivosti Rusije — a njima se najradije opijaju prizemni duhovi Arkan & Giška TV-svetosavlja, ideološki bludnici tobožnjih i kadijevićevskih balkanskih “antifašizama”, dakle puka jugoslavenština; jedna legija hrvatske FB kupus-desnice i nešto preplašenog liberalnog građanstva — druga se tu bitka bije.
I to je već toliko jasno.
Bije se bitka: hoće li zli patuljak u potpeticama i njegova pustopoljina biti zloćko s dvorištem u službi Kitaja ili u službi narančastog avanturiste i nesuđenog “nobelovca” Trumpa. A da će pasti ” stara dama” neće pasti, niti Ukrajina, niti zapadni svijet. Niti će ova stvar završiti niti žuto, niti narančasto.
Ovo prvo nije niti čudno. Nad našim prostorom huje sada dvije istosmjerne i silne propagandne ofenzive. Sve što se događa — pa i ofenziva dobošara na Jelačić-plac, pa i ofanziva prezimenjaka časnog Stjepana Radića na DP — u kontekstu je ovoga. Sve je ovo dio iste predstave. Eto, ovo mohikansko virtualno mjesto tek je mikroskopska, štakorska točka otpora.
Rusija ima… drugovi, BDP Italije. I da su svaki dan dvije litije i dvije parade pobjede iz ’45., to je i dalje tako.
Ali ima svoje prednosti u utrci dvaju velikih svjetskih gospodarstava — i to je tako.
Za rusozbornike koji govore o zalihama zlata: i u zalihama zlata Italija je zlatnija od Rusije. A o kvaliteti života da ne govorimo — ako treba, možemo, ali valjda nije do toga došlo. Imaju i zahode u kući; i Francuzi imaju; pa i mi, eto, imamo.
Rusija je u ovome plijen, a ne pobjednik — niti u jednom scenariju. To što se taj plijen rita i divlja je… a majku mu, sad mu politički pomaže i prva sila svijeta, a još nije pala Mitnica.
Pardon — nije čitav Pokrovsk pao. Slično je, pa se zabunim.
Jer ovo više nije ni Hladni rat, ni povratak ’45., ni sukob civilizacija za loše čitatelje Huntingtona. Ovo je borba za smjer imperijalnog parazitizma: hoće li Rusija biti kineski satelit ili američki alat u rukama trumpističkog kaosa.
U tom smislu, Rusija doista jest plijen: ekonomski i demografski ispuhana, a politički svedena na grotesku personalne vlasti. Imperij bez imperijalne infrastrukture. Država s BDP-om Italije i mentalitetom pobjedničke parade koja traje osamdeset godina.
Kao u Velikom ratu 1914.–1918.: prvo meso, a poslije epicentar svjetske nestabilnosti — koja je već počela.
Sva ta balkanska buljumenta bi ovo prepisala u desetercu. Srbi su i tako za čas u “prvo su nam uzeli Egipat”, Bosna se lagano zamata i trga između perspektive burkinija i zaplakanog Rade Brijunskog (“nije važno šta si nego da si dobar čovjek”), a u Hrvatskoj ratuju jadranfilmski jugopartizani i nastaše — i, s druge strane, ovima desni centar kao rukopoloženi kontinuitet od ZNG, i dalje u prošlost, otkad je limesa.
Koji ipak, eto, računa na nešto prvih i malo više drugih: da će, kad popusti deluzija, pristupiti njima. Jer ipak će više hipodromaca tako nego elementalaca — ali će i elementalaca.
Foto je preuzet s Indexa, koji opali dva rusofilna teksta pa jedan nerusofilni — i opet iznova — spajajući ugodno s korisnim.
Bar bismo mogli polako odustati od dvije, sad već preočite gluposti:
– da su AP i Kijev neki globalisti, a Moskva i Washington neki neglobalistički suverenisti;
– da se Kadirov i sjevernokorejski soldati, iranskim dronovima, bore za očuvanje kršćanstva protiv nekršćanskih Europejaca.
Sasvim je ok i ako ne razumijete. Živi bili. A to je već velika stvar.