‘Propali glasovi’ za liste ispod praga nikome se ne pripisuju. Matematički, pomažu prvoj i drugoj najjačoj listi
Neke veće stranke u pojedinim su izbornim jedinicama na samom rubu izbornog praga od pet posto, prema anketama u svih deset izbornih jedinica koje su objavili HRT, Nova TV i RTL. Nekoliko lista negdje za dlaku ne prelazi prag, ili ga prolaze, ali jedva.
Zbog ovakvih anketnih rezultata građani se u pojedinim izbornim jedinicama pitaju za koga glasati – isplati li se dati glas strankama na rubu praga ili ići na sigurno i glasati za veće stranke? Također, mnogima nije jasno što se događa s glasovima koji odu listama ispod praga – prebacuju li se ti glasovi uspješnim listama ili samo propadaju?
Dijeli dok dođeš do 14
Za preračunavanje glasova u mandate kod nas se koristi D’Hondtova metoda, o kojoj smo razgovarali s Višeslavom Raosom, profesorom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. D’Hondtova metoda je djeliteljska metoda i relativno je jednostavna, kaže Raos. “U njoj imate niz brojeva s kojima dijelite broj glasova koji je dobila svaka lista.
Ako se dijeli 14 mandata, kao kod nas, pronađete 14 najvećih rezultata dijeljenja i te liste dobivaju mandate u toj izbornoj jedinici. D’Hondt koristi niz prirodnih brojeva 1, 2, 3, 4, 5… i u tom smislu je najjednostavnija i najraširenija metoda”, tvrdi Raos.
Na pitanje nadpredstavlja li D’Hondtova metoda najveće liste, Raos odgovara potvrdno, ali dodaje da je taj efekt puno slabiji nego što se to obično misli. D’Hondt ne favorizira toliko najveću stranku, već nekad ide na ruku drugoplasiranoj opciji. “Recimo, u šestoj i sedmoj izbornoj jedinici po starim granicama prve dvije liste bile bi izjednačene po broju mandata, iako prva ima 20 tisuća glasova više”, ilustrira.
Što je efektivni prag?
Osim same metode, golem utjecaj na to kako će mandati na kraju biti podijeljeni imaju dva elementa koja svaka država određuje po svojoj volji. To su visina izbornog praga i broj mandata koji se dijele u pojedinoj jedinici. U načelu, što jedinica daje manje mandata, to je veća distorzija.
“Mi imamo deset izbornih jedinica s 14 kandidata i 5-postotni prag. Pet posto nije puno jer brojne države, poput Slovenije i Austrije, koriste prag na nacionalnoj razini. Hrvatska ima prag na razini izborne jedinice”, objašnjava Raos. “Pet posto je minimum koji vas uopće kvalificira da uđete u raspodjelu mandata; ako ste ispod njega, onda nećete dobiti ništa.”
No, budući da se dijeli samo 14 mandata po izbornoj jedinici, prelazak praga od pet posto ponekad nije dovoljan da bi se i osvojio taj jedan mandat. Zato osim zakonskog treba gledati tzv. efektivni prag, koji indirektno proizlazi iz veličine izborne jedinice, a praktično iz broja mandata koji se u svakoj dijeli.
Veliki vole puno malih lista
Raos objašnjava na primjeru: “Kad bi Hrvatska imala pet ili šest izbornih jedinica i kad bi se u svakoj biralo 20 mandata, efektivni prag bi se spustio na pet posto. Ovako se zna dogoditi da stranke prijeđu pet posto, ali na kraju ne dobiju mandat.”
Drugi fenomen koji povećava nerazmjernost rezultata je tzv. efekt dodatne stranke. To znači da podjela mandata utoliko manje odražava volju birača što je veći broj lista koje su ostale ispod izbornog praga. Zato velikim strankama odgovara gužva na izbornim listama.
“Matematički, ako imate puno njih koji ostanu ispod praga, to može malo ići u korist prvoplasiranih. Kad bi bilo manje lista, onda je veća šansa da će rezultat biti razmjerniji, da će pet posto biti dosta i da oni koji imaju 5,1 posto osvoje mandat. Velikim strankama odgovara da puno malih lista ostane ispod praga zato što će to u konačnici cijelu raspodjelu mandata, nevezano što je to D’Hondt, učiniti nešto manje razmjernom”, govori Raos.
Ne zaokružujte prvog na listi!
Raos napominje da se glasovi za liste koje ostanu ispod praga nikome ne pripisuju i da oni uvjetno rečeno – propadaju. No, matematički oni pomažu strankama koje su bolje plasirane da dobiju još jedan dodatni mandat koji po čistoj razmjernosti ne bi dobile.
“Što to znači? Imate izbornu jedinicu u kojoj su prvoplasirane dvije jake stranke, a u njoj je ukupno bilo 25 lista. Imate tri ili četiri liste s po četiri ili tri posto i hrpu lista s po jednim ili manje postotaka. To znači da će u konačnici prvoplasirani i drugoplasirani biti malo nadpredstavljeni upravo zbog toga. Ali to ne bi trebalo obeshrabriti građane da glasuju za koga žele”, poručuje Raos.
Mnogi građani još nisu naučili ni kako maksimalno iskoristiti sve opcije koje im se nude na biralištu. Pravo preferencijalnog glasanja koristi tek trećina birača, no mnogi zaokruže prvog na listi i time ne naprave baš ništa. “To je kao da ste zaokružili cijelu listu. Ako koristite preferencijalno glasanje, onda barem zaokružite nekog drugog jer njemu ili njoj tako pomažete”, kaže Raos.