Zoran Milanović prisegnuo je za predsjednika Hrvatske. “Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana”, rekao je Milanović.
Milanović je peti predsjednik Republike, a na tu dužnost je izabran 5. siječnja 2020. godine nakon što je u drugom krugu predsjedničkih izbora većinom glasova pobijedio aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.
Predsjednički govor Zorana Milanovića
Nakon potpisivanja prisege, Zoran Milanović je održao govor.
Na početku govora zahvalio se svima prisutnima, a prije svega onima koji su ovu dužnost obnašali prije njega, a koje su birali hrvatski građani.
– Svi oni su u svoje vrijeme i datim okolnostima dali sve od sebe, svatko na svoj način, ali sam uvjeren s jednim zajedničkim nazivnikom, a to je dobra vjera.
– Jedan od vodećih mislilaca današnjice, ovih je dana rekao da se budućnost prave, zapadne, liberalne demokracije može osigurati samo tako da se istinu istinu sačuva neovisnom o željama većine birača, kao i želju većine birača neovisnu od istine, rekao je.
– Izbori nisu metoda za pronalaženje istine ili apsolutne istine. Izbori su metoda za postizanje mirnog kompromisa između brojnih želja različitih ljudi. Većina birača ili zastupnika može izglasati odluku da ne postoji problem klimatskih promjena, ali to neće promijeniti istinu da taj problem postoji. Jedno je istina, a drugo je legitimna politička volja, da se s tom voljom učini nešto ili da se ne učini ništa. Istina nije stvar slobodne interpretacije i nije pitanje želje naroda.
Pitao se kako da održimo razdvojenim istinu i želju naročito da danas tehnologija u sve lijepo i uzbudljivo što donosi, neviđeno olakšava manipulaciju ljudskom željom.
– Postoji samo jedan ispravan put, a to je aktivna podrška vlasti, akademskoj i znanstvenoj neovisnosti, te neovisnosti sudstva i medija. To je najčvršća brana tiraniji svake vrste. Znanstvena zajednica, sudstvo i mediji moraju neprestano raditi na usavršavanju mehanizama za borbu protiv nepoštenja i korupcije u vlastitim redovima.
– Smatram da su zaštita neovisnosti sudstva, medija i znanosti najvažniji sadržaj načelne ustavne formulacije o odgovornosti predsjednika republike za stabilnost državne vlasti.
– Kada je riječ o područjima izravne ili sunadležnosti predsjednika republike, moram reći da ne kanim biti korektivni faktor, nego konstruktivni. To proizlazi iz duha našeg Ustava. Bit ću predan, prije svega, onim elementima obrane i nacionalne sigurnosti koji otvaraju mogućnost iskoraka, kako u pogledu profesionalnih dosega i obrazovanja, tako i u pogledu transparentnosti tih važnih i iznimno osjetljivih sustava.
– U vanjskoj politici ću se fokusirati na točke ne kojima se mogu graditi suradnja i prosperitet. Nema dvojbe da takvih točaka ima neusporedivo više od onih koje nas udaljavaju i od susjeda i od svijeta, čak i kada su posrijedi države s kojima imamo najviše neriješenih pitanja.
Zoran Milanović je unaprijed zamolio za zrno razumijevanja za sve njegove buduće greške kojih će sigurno biti, ali one nikada neće biti namjerne i s namjerom da nekoga povrijede ili ponize.
– Uložit ću sve što imam i znam da iz tog zrna razumijevanja i povjerenja izraste mandat od koristi modernoj Hrvatskoj i svim njezinim građanima. Pri tom ne mislim da je greška ako se razilazimo u nekim mišljenjima i stavovima. Greška je kada zbog razilaženja u stavovima jedni drugima dovodimo u pitanje motivaciju za djelovanje.
– Svakoga ću se dana boriti da tu lošu praksu, da se ljudima osporava patriotizam i dobre namjere za Hrvatsku, zato što nas ta praksa prati kao tamna sjena već trideset godina. Učinit ću sve da to prestane. Patriotizam je za razliku od sirovog nacionalizma, kritička privrženost i negacija isključivosti. Patriotizam je stalno i uporno nastojanje na afirmaciji onih aspekata državnosti, koji su naše društvo i naše živote učinili i čine boljima, slobodnijim, sadržajnijim. Što bude širi spektar privrženosti Hrvatskoj, to će naša zemlja biti sretnijim mjestom za život.
– Patriotizam podrazumijeva neizbrisivo sjećanje i vječnu zahvalnost muškarcima, ženama i djeci koji su dali svoje živote za našu slobodu u Domovinskom ratu, kao i u onom prethodnom u antifašističkoj borbi.
– Patriotizam je i naša svijest o trijumfalističkim posrnuća koja su ponekad pratila naše pobjede u ratovima, pri čemu ne treba uvijek izjednačavati ta posrnuća. Ratovi su gotovi, a naša je obaveza da se ni jedan građanin ne osjeća ustrašenim, diskriminiranim ili bilo na koji način isključenim zbog činjenice da je drukčija ili drukčiji. Kada kažem drukčija, mislim i na slabija, malobrojnija i to prema više kriterija. Rodnom, nacionalnom, socijalnom, vjerskom, spolnom, seksualnom, radnom, dobnom. To je patriotizam zasnovan na najvišim vrijednostima našeg Ustava, ali i puke ljudskosti.
– Naša budućnost ponajprije ovisi o kvaliteti školovanja i u aktivnoj vjeri u to da je znanje ključ ispunjenja kvalitetnijeg života. Hrvatska je danas, usprkos svemu, dovoljno imućna, zrela i iskusna da može kvalitetno obrazovanje na svim razinama učinit dostupnim svim ljudima. Naša budućnost ovisi i o tome kako ćemo se odnositi prema vlastitoj kulturi, a kultura je i amatersko društvo i film na velikom svjetskom festivalu i dom kulture na otoku i nacionalna institucija. Kultura je otvorenost svijetu, tradicija i suvremena kreativna industrija, ali i oduvijek jedan od plemenitijih načina suprotstavljanja socijalnoj isključenosti naših ljudi.
– Našu Republiku ne čine i nikada neće činiti samo visokoobrazovani, samo kompetitivni, samo poduzetni, znanstveno, sportski ili umjetnički nadareni. Hrvatska je domovina i nekvalificiranog radnika, jednako kao i uglednog akademika. Ona jednako pripada i nezaposlenom tokaru i prezaposlenom programeru i potplaćenoj radnici na blagajni i menadžerici u javnom ili privatnom poduzeću.
– Osnaživanje solidarnosti u društvu, pravednija raspodjela nacionalnog bogatstva i suzbijanje klijentelizma, kulture laži i pohlepe, glavni su i najučinkovitiji instrumenti u borbi protiv nejednakosti i daljnjeg klasnog i ljudskog raslojavanja i udaljavanja. Naša Republika treba svakog čovjeka i svaki čovjek u Hrvatskoj mora dobiti priliku da pronađe svoj put i svoje mjesto, da dostojanstveno i mirno živi od svog poštenog rada.
– Ovo je kuća za sve nas, za one koji smo tu, za generacije koje dolaze, za one koji će se vratiti.
Hvala vam i živjela Republika Hrvatska.