Zašto govorimo o ustašama i partizanima 2026. godine? Vječno hrvatsko pitanje, no vrlo jednostavan odgovor. Zato što nas mitovima svojih predaka djeca komunizma drže u pokornosti, podsjećaju nas da smo bili i vjerojatno još uvijek jesmo prikriveni ili potencijalni krvoloci, koljači i zločinci bez presedana u povijesti. Zato moramo šutjeti i stalno se ispričavati te hodati spuštene glave, a oni će vladati jer su suprotni od nas – „antifašisti“. Samo su Hrvati kopali oči, poljodjelskim nožićima („srbosjecima“) rezali tisuću srpskih vratova u jednoj noći, imali „dječje logore“, klali od jutra do mraka s pauzama za doručak, ručak i večeru. Pavelić je u svom uredu imao zdjelu srpskih očiju, a časne sestre su klale „decu“ u Jastrebarskom. Pa tko može ostati nijem ili imun na takve laži, pogotovo kada se one šire i ovdje i u inozemstvu s tendencijom da se Hrvati prikažu sto puta gorim i od najgoreg nacista? – piše Luka Šarić za portal Narod hr
Ne volim pisati ovakve komentare, a povjesničar sam. Ne volim čitatelje zamarati Drugim svjetskim ratom, no ponekad moram. Ne mogu i ne smijem šutjeti na laži koje slušam gotovo svakodnevno baveći se ovim poslom. Frapantno mi je koliko neki danas mogu lagati i manipulirati uz sve moguće povijesne izvore i slobodu istraživanja koju danas uživamo. Nemoguće je šutjeti jer bi u protivnom, kako kaže Sveto Pismo, kamenje moglo vikati. Časne sestre kolju „decu“? Tko pri zdravoj pameti vjeruje u to?
Nema Hrvatska samo tisuće juda, lažljivaca možda ima i više
No ima ih. Koliko pri zdravoj pameti, to je pitanje za neku drugu struku. I to nisu samo kukavni anonimci na društvenim mrežama, ogorčeni ljudi ljutiti na sve oko sebe, simpatizeri radničkih fronti ili zagriženi „antifašistički borci“ rođeni 15 godina nakon Drugog svjetskog rata. U jasenovački mit, kozarački mit i „dječje logore“ iskreno vjeruju ili namjerno o tome lažu sveučilišni profesori, školovani novinari, akademski glumci i umjetnici, redatelji, političari… Ima ih. Nema Hrvatska samo tisuće juda, lažljivaca možda ima i više.
Ovaj mjesec u tom je smislu obilježio lažov i velikosrpski propagandist iz Hrvatske – Lordan Zafranović, moralna nakaza i izdajnik vlastitog naroda, bez imalo pretjerivanja. Iako je bio u službi komunističkog režima i za vrijeme velikosrpske agresije svoj filmski izmet koristio protiv Hrvata, on i danas u glavama mnogih na poziciji moći, u medijima, na fakultetima i u politici, predstavlja velikog umjetnika ili, kako je rekao Rene Maks Bitorajac, „jedan od najvećih živućih redatelja na ovim prostorima“.
Međutim, ima jedna izuzetno pozitivna stvar u vezi ove situacije oko Zafranovića. Želeći utvrditi komunistički mit, on ga je itekako poljuljao, a možda i sam srušio tim svojim novim propagandnim smeće-filmom.
Ustaše djecu ‘ubijaju’ zdravstvenom skrbi i udomljavanjem
Djeca Kozare nisu bile žrtve NDH. Naprotiv, od partizanske nebrige i nemara te bolesti spasili su ih koliko su mogli – Ante Pavelić, odnosno NDH, Katolička Crkva, Crveni križ, „koljači“ Hrvati, a u sve je uključena bila i pomagala Diana Budisavljević – “suradnica okupatora”. Postoje znanstveni radovi, postoji arhivsko gradivo, onodobna publicistika, memoari, ali i zdrava logika da je to bilo tako.
Dakle, prema komunističkom mitu ustaše su oteli djecu s Kozare s namjerom da ih pobiju u logorima. Ako je tome tako, zašto ih nisu ostavili na Kozari već bolesne i gladne? Zašto su ih doveli do Jasenovca pa dalje u Sisak, Jastrebarsko, Zagreb i Bjelovar? Zašto sva ta muka i logistika? Zašto su djeci dovođeni liječnici, zašto su zaprimana u bolnice i u konačnici udomljavanja po obiteljima, uključujući i ustaških dužnosnika? Ako su tu djecu ustaše htjeli pobiti, tada su oni bez konkurencije najgluplji i najnesposobniji ubojice koji su hodali ovim planetom.
NDH nije imala dječje logore
Mit o ustaškom zločinu nad djecom Kozare automatski je iznjedrio još gnjusniji mit – „dječje logore“. NDH nije imala dječje logore. Riječ je o prihvatilištima gdje se pomagalo djeci koja su oboljela još na Kozari. Manji dio djece je umro od bolesti, a većina je spašena naporima liječnička, časnih i medicinskih sestara te cijelih zajednica u Sisku, Jastrebarskom i drugdje. No, danas nas uvjeravaju da su ta djeca žrtve ustaša, a jedan od “uvjeravatelja” je i Ivo Goldstein, koji je također kazao kako su kozaračka djeca pokopana na Mirogoju, a liječena u Zagrebu za vrijeme NDH, također žrtve Jasenovca. I on je i danas, nakon te priglupe teze, „ugledni profesor“.
Ovdje treba kazati i da je medicina u Drugom svjetskom ratu, posebice u NDH, nešto „slabija“ nego danas u mirnodopsko vrijeme. Čudno, zar ne? Kakav krimen! Spašena je većina djeca, stoga su Hrvati – zločinci. Kao i Stepincu, njegovi suci mu broje samo one koje nije uspio spasiti. A i zašto su ustaše ’41 ubile modernu medicinu 21. “veka”! I to bi netko mogao pitati, koliko daleko idu komunistički mitovi.
Mit o djeci Kozare i „dječjim logorima“ u znanstvenom smislu je davno pao. Imamo znanstvene radove i skupove tome u prilog. O tome je pisao dr. sc. Nikica Barić s Hrvatskog instituta za povijest. Utvrdio je da su djeca spašena „po nalogu Poglavnika“. Liječnik i ginekolog, također i povjesničar, Dubravko Habek napisao je rad o naporu bjelovarske bolnice u spašavanju djece s Kozare – bolnice pod upravom NDH. Prije osam godina održan je znanstveni skup „Zbrinjavanje kozaračke djece i dječje prihvatilište u Sisku 1942.-1943.“, u organizaciji Sisačke biskupije, Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskoga katoličkog sveučilišta.
Čak je i bivša jasenovačka kustosica Nataša Mataušić prestala govoriti da su djeca planski ubijana u logorima.
Profesorica Vlatka Vukelić godinama ponavlja isto, pogotovo za svoj Sisak, a to je – dječjeg logora nije bilo, riječ je o prihvatilištu gdje su djeca liječena i gdje im se nastojalo pomoći.
Klasić, SNV, Šimunković, Novosti i Vida
Dokumenata koji pokazuju namjeru ubijanja – nema! Dokumenata koji pokazuju da se djeci pomagalo – ima! Koliko god hoćete… ali Hrvoje Klasić više voli voditi emisije na Pupovčevoj Vidi nego boraviti u arhivu. Možda se plaši da će naići na dokument u kojem Vjekoslav Luburić nalaže smještanje žena i djece po “grkoistočnim selima”. U Zafranovićevom filmu, Rene Maks Luburić im reže vratove iz hobija i čiste ustaške potrebe za klanjem.
Unatoč svemu, imamo lažljivce i manipulatore koji i dandanas propagiraju komunistički mit o „dječjim logorima“. U prvom redu to su Srpsko narodno vijeće (SNV) te njihova propagandna glasila – Novosti i Vida. U toj paradi laži, koju plaćamo oko 25 milijuna eura godišnje, sudjeluje i povjesničar Mario Šimunković. On je u Sisku s Pupovčevim partizanima kao predstavnik struke također komemorirao nepostojeći „dječji logor“ u Sisku. Zašto on ne ode u arhiv i napiše znanstveni članak o ubijanju kozaračke djece u „dječjim logorima“? Neka opovrgne i Barića i Habeka.
Laž ima rok trajanja
Klasići, goldsteini, drobilice, šimunkovići i slični izbjegavaju arhive kada su u pitanju teme o kojima su najglasniji. Što nam to govori? Zašto Pero Šola i Igor Vukić znaju više o Jasenovcu i NDH od čitavog odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu?
Odgovor na to pitanje mogli bi pronaći u Klasićevoj izjavi nakon okruglog stola o Jasenovcu u Saboru prošle godine. Umjesto da se kao znanstvenik i „ugledni“ profesor dokumentima i znanjem suprotstavi Vukiću, Šoli i Nikoli Baniću, Klasić je njihov nastup i cijeli događaj nazvao “sramotom” i, pazite ovo, „protuzakonitim“! Ne smije se, prema Klasiću, uopće propitivati službene „istine“ o Jasenovcu. Poručio je i da bi se za „negiranje genocida“ trebalo završiti u zatvoru! Hrvoje Klasić, dame i gospodo, zatvarao bi ljude koji istražuju povijest Jasenovca, onako kako “ne bi smjeli”!
Historiografija je i jasna po pitanju genocida nad Srbima u NDH. Pronađite članak Filipa Hameršaka na Crofacta.hr. Niste nikad čuli za Hameršaka? Ni za Barića ni za Habeka… za Jakovinu, Klasića i Goldsteina jeste? Hvala „našim“ medijima!
Niti su provedena adekvatna istraživanja niti postoje forenzički dokazi o ustaškom genocidu nad Srbima u NDH. Ali, mi to svejedno moramo prihvatiti kao istinu jer nam tako govore. Odnosno, djeca komunizma, posebice Špiljkov hagiograf Hrvoje, žele nas baciti iza rešetaka zbog propitivanja komunističkih mitova.
Goldstein je nedavno izgubio tužbu protiv Marina Miletića koji je doveo u pitanje njegov kredibilitet. Jasenovački mit je na aparatima države kojom upravljaju djeca komunizma. Zafranović je slučajno srušio mit o djeci Kozare i pritom zakucao još jedan čavao u lijes jasenovačkog mita.
Više nismo u komunizmu, a imamo i Internet. Više nam ne možete samo tako lagati, a bome nas niti bacati u tamnice. “Komunizam se od laži rodio, od laži živi, i od laži će umrijeti“, govorio je bl. Alojzije Stepinac. Isto vrijedi i za jasenovački i kozarački mit. Laž ima rok trajanja. Komunistički mitovi imaju rok trajanja, a on je upravo pred istekom. Jasenovac, Kozara i ‘dječji logori’ nisu izdržali test historiografije. Narod je stigao do nalaza historiografije, a još čekamo državu i medije. Naravno, ako su otvoreni istini.