Oružane snage Ukraine demonstriraju napadne operacije po izboru. U Slobožanščini je došlo do munjevitog manevra i poraza neprijatelja. U blizini Hersona – sustavno raseljavanje
Ministar obrane Ruske Federacije Shoigu i zapovjednik takozvane “specijalne operacije” Surovikin su 9. studenog najavili “povlačenje” trupa iz Hersona. Obično se takve stvari ne najavljuju iz TV kutije. Ali “rašisti” su to uspjeli, pokušavajući na sve moguće načine svojoj internoj publici prodati bijeg kao “gestu dobre volje”. No, znamo na što takvi “manevri” ukazuju.
Početkom listopada, odnosno mjesec dana prije današnjih događaja, Ukrinform je analizirao kako se razvija i kako će se dalje razvijati situacija u južnom smjeru. Oružane snage Ukrajine, samouvjereno preuzimajući inicijativu, postigle su najvišu razinu majstorstva u stvaranju uvjeta u kojima neprijatelj više nije u stanju držati zarobljene teritorije – njegove strateške rezerve su zapravo likvidirane, sustav upravljanja i logistike je uništen. , sustav protuzračne obrane je poremećen — i ostavlja ih same. Ali hoće li otići? Postoje razne sumnje o “zamkama”, o “padobrancima maskiranim u civile”. Međutim, sve je to vrlo malo vjerojatno. Rusi će otići odatle zauvijek. Još jedna stvar, kako će točno ići? Jer ako se okupatorima dopusti da napuste desnu obalu Hersonske oblasti, onda ih za tjedan, dva ili mjesec treba očekivati na području ili Donjecka ili Zaporožja itd.
…Ipak, hajde više o nečemu što grije dušu: svjedočimo još jednoj vrlo značajnoj pobjedi Ukrajine u ovom ratu. Drugačijeg karaktera i stila, ali barem istih razmjera kao prethodna “čuda” kod Kijeva i Harkova. Naravno, prerano je za veselje, možda još bude “iznenađenja”. Neprijatelj će vjerojatno i dalje pokušavati napadati s lijeve obale. Međutim, naše zapovjedništvo sve to vrlo dobro razumije. I zato mu se ne žuri previše. Barem u javnoj sferi. Kako je istaknuo vrhovni zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga Valerij Zalužni, ukrajinska vojska “nastavlja s provođenjem ofenzivne operacije u skladu sa svojim planom”.
“Izbacivanje neprijatelja s desnoobalnog mostobrana briljantna je pobjeda Oružanih snaga Ukrajine”
“Izjave Šojgua i Surovikina o napuštanju mostobrana na desnoj obali i Hersona od strane ruske vojske zapravo su rezultat vrlo duge i uporne operacije Oružanih snaga Ukrajine. Metodično smo iskopavali mostove i prijelaze, lišavajući neprijatelja zaliha, potkopavajući njegovu sposobnost obrane i napada”, kaže vojni stručnjak Denys Popovych .
Prije ili kasnije, Rusi su morali ili napustiti regionalno središte i teritorije uz njega, ili se tamo suočiti s katastrofom, pogotovo prije nadolazeće zime.
“Protjerivanje neprijatelja s desnoobalnog mostobrana briljantna je pobjeda Oružanih snaga Ukrajine. Ali ja ne bih bio u žurbi da se raduju, – kaže gospodin Popovych. – Sasvim je moguće da su u Hersonu ostavljene brojne zamke, a ruska će vojska, povlačeći se na lijevu obalu Dnjepra, početi topništvom terorizirati grad.
Ovo se ne može dopustiti. Potrebno je nanijeti maksimalnu štetu ruskim snagama kako bi se njihovo povlačenje pretvorilo u kaos.
“U suprotnom, ove postrojbe, koje su ljudske borbene jedinice, mogu biti prebačene na drugi dio fronte”, – smatra vojni promatrač.
“Rusi su prekasno shvatili svoju stratešku pogrešku, da ih je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga “nadigrao””
“Naši dečki demonstriraju “stratešku klasu”. Dopustite mi da vas podsjetim da je operacija oslobađanja desne obale Hersonske oblasti započela još u kolovozu i traje do danas. Da, ova operacija je teška. Ali zasad je takva logika vojnih operacija. Ne mislim da je u proljeće, kada je neprijatelj zauzeo ovaj južni grad, njegov zadatak bio samo stvoriti mostobran na desnoj obali Dnjepra,” komentira Pavlo Lakiychuk , voditelj vojnih programa u Centru za globalna istraživanja. “Strategija XXI” .
Cilj im je bila cijela južna Ukrajina od Mikolajeva do Odese. Naši su vojnici zaustavili neprijatelja gdje su mogli. A onda – prisilili su se na izlazak.
“Neprijatelj je osvojeni mostobran ocijenio strateškim (za napad na istu Mikolajevu, Odesu na zapadu i Krivi Rih, Dnjepro, Zaporožje – na sjeveru). Jasno je da mu je s političke točke gledišta “adut” bila okupacija Hersona – jedinog regionalnog središta – kaže stručnjak. – Drugim riječima, ni pod kojim uvjetima nisu namjeravali “predati” Herson.
Prema njegovim riječima, i naš Glavni stožer je procijenio situaciju, neprijatelja i njegove snage. A onda je došlo do “natezanja konopa”: provode se naše najavljene protuofenzivne akcije – neprijatelj ovdje baca najjače i najspremnije jedinice – mi ih obuzdavamo i epopeja udarima “kajmera” ” na prijelazima Dnjepra počinje.
“Neprijatelj je shvatio da je u zamci, ali bilo je prekasno. Borbene operacije u smjeru Hersona postale su dio većeg plana Oružanih snaga Ukrajine, – kaže gospodin Lakiychuk. – Munjevita harkovska protuofenziva postala je moguća, uključujući i zahvaljujući aktivnosti ukrajinske vojske u hersonskom operativnom smjeru. Međutim, ne i jedini način. Nitko nije namjeravao smanjiti pritisak na hersonski mostobran nakon uspješne Slobožanske operacije. Rusi su prekasno shvatili svoju stratešku grešku, da ih je Zalužni ‘nadigrao’.
Kherson je “osuđen” na oslobađanje. Ali postoji politička komponenta. Netko je morao odigrati ulogu žrtvenog jarca za Kremlj.
“Situacija u južnom smjeru se vrlo dinamično mijenja. S jedne strane, nakon javnih izjava Surovikina, Šojgua i Prigožina, doista, dolazi do povlačenja iz Hersona dobro osiromašenih pojedinačnih jedinica 810. brigade Korpusa marinaca i 126. brigade obalne obrane, 76. desantno-jurišne divizije. Ove visokokvalificirane jedinice lakog pješaštva mogle bi činiti glavnu snagu za gradske bitke”, podsjeća vojni stručnjak.
S druge strane, neki dan je sam neprijatelj digao u zrak nekoliko mostova u svojoj pozadini (minirali su ih prije mjesec dana).
„Je li panika? Je li pokušaj da se pozadini presječe odstupnica — da se baci u smrt u Žukovljevoj tradiciji? Ne znam. U svakom slučaju, siguran sam da će naše zapovjedništvo, naše postrojbe djelovati u skladu sa situacijom, reagirajući na akcije neprijatelja, a ne na izjave njegovog rukovodstva. Nećemo se namamiti u zamku. Neće uspjeti”, naglasio je Pavlo Lakiychuk.
“Ruska Federacija gubi jedino regionalno središte koje je uspjela zauzeti. Raskol elita će se pojačati, a Putin će nastaviti gubiti kontrolu nad tim procesom.”
Oleksandr Musienko , voditelj Centra za vojna i pravna istraživanja, također naglašava da je ukrajinska vojna strategija iscrpljivanja neprijatelja u smjeru Hersona funkcionirala “savršeno”: “Imajući logističke probleme, neprijatelj je prisiljen na povlačenje, jer nema mogućnosti držati se. Pogotovo jer Rusi žele zadržati što više svojih vojnika, opreme, naoružanja i topništva. Stoga je sada povratak grada pod kontrolu Oružanih snaga pitanje vremena”.
“Kako će Rusi točno otići ovisit će o tome s kakvim će snagama moći otići. Možemo li ih presresti i stvoriti probleme na putu van? Da, možemo, kaže stručnjak. – Hoćemo li tijekom povlačenja pokušati uništiti najveću moguću masu ruskih trupa? Mislim da da”.
G. Musienko skreće pozornost na činjenicu da Rusi potkopavaju sve što je moguće iza njih kako bi zadržali Oružane snage, kako ne bi jurišale za njima.
Naravno, Rusi mogu preostale snage prebaciti na druge smjerove bojišnice, ali ne odmah.
“Na ovaj ili onaj način, te postrojbe sada nisu u potpunosti borbeno spremne, jer su iscrpljene teškim borbama. Sukladno tome, potrebno im je vrijeme za dopunu, pregrupiranje itd. Koliko će to trajati ovisit će o tome koliko se mogu povući, koliko teškog naoružanja izgube ili ostave. Ali svejedno, za to im treba od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a još više vremena za vraćanje borbene sposobnosti”, naglašava.
Kada se Rusi povuku iz regije Herson, oni će, prije svega, izgubiti jedini mostobran koji su imali na desnoj obali. To je važno za Ukrajinu, jer će zaustaviti svaku priču Rusa o napredovanju prema Odesi, Mikolaivu ili Krivoj Rigu u budućnosti.
“I drugo, Herson je regionalno središte, a Ruska Federacija simbolično gubi jedino regionalno središte koje je uspjela zauzeti”, dodao je gospodin Musienko.
Što se tiče lijeve obale, tu dobivamo veći prostor za zadaću vatrenih udara „kajmerima“, dalekometnim topništvom, moći ćemo doći do granica s okupiranim Krimom i time poremetiti logistiku okupatora. Ali hoće li ukrajinska vojska forsirati Dnjepar i pojuriti na lijevu obalu? Vojni stručnjak smatra da je to malo vjerojatno. Ali ne daje konkretne argumente. Očito to danas nije tema za javnu raspravu – piše Myroslav Liskovich za Ukriform