Blankina priča: Kako mi je sv. Ante pomogao da se obratim!

0
682
Blanka Vlašić Mladifest - Međugorje
Blanka Vlašić Mladifest - Međugorje

Jedna od najboljih sportašica na svijetu, velika hrvatska atletičarka Blanka Vlašić oprostila se od svoje profesionalne karijere , a najavila je kako će svoju karijeru nastaviti u sportskom smjeru, ne otkrivajući više detalja.

Ipak, njen put nije bio lak – Blanka se borila s depresijom i beznađem, a iz svog crnila izvukla ju je vjera, o čemu danas rado svjedoči i cijela njena obitelj.

I sama je u petak progovorila o tom prijelomnom trenutku. Bilo je to 2011. kad je zbog ozljede počela otkazivati nastupe, a najveći udarac svakako je bilo propuštanje Olimpijskih i grada u Londonu. U tom trenutku prepunom boli, njen život počeo se mijenjati.

Možda je upravo trenutak kad joj je prijatelj zapalio svijeću ispred kipa svetog Ante na Poljudu bio presudan. Blanka je i sama počela tamo odlaziti, a ubrzo je krenula na liječenje u Portugal. Tad je cijelim putem čitala Bibliju.

Velika uloga brata

“Brat mi je pričao o svom obraćenju i o Bogu. Krenuli smo prema autima i tamo, na tom pustom parkiralištu, za vrijeme njegova monologa dogodilo se moje obraćenje. To je bio dar. Izljev Duha Svetoga koji je promijenio cijeli moj život. I mene cijelu iz korijena. Prisjetila sam se u tom trenutku Boga, svog Spasitelja. Bog mi se smilovao. Ubrzo sam isplakala svoj prijašnji život. Otišla sam prvi put u crkvu na misu, ispovjedila se i pričestila. I to je bila moja prva misa nakon toliko godina”, rekla je Blanka za 24sata.

“Sveti Ante je kumovao mom obraćenju, on je sigurno bio moj zagovornik, a da nisam tražila, jer nisam ni znala što trebam tražiti. U svakom slučaju, to što je prijatelj zapalio svijeću potaknulo me da krenem na ovo mini hodočašće svaki dan”, posvjedočila je Blanka.

“Obraćenje podrazumijeva novi smjer, novi put. To je neminovna posljedica susreta duše s Bogom. Život mi se iz korijena promijenio jer sam se ja promijenila”, kazala je Blanka posvjedočivši snagu vjere i veliku promjenu koja joj se dogodila: “Prioriteti su mi se promijenili i ne žudim više za odobravanjem i pljeskom okoline, tražeći potvrdu svoje vrijednosti kao ljudskog bića. To već imam jer me želio Onaj koji cijeli svijet ima na dlanu”

Snaga vjere

Nekima je možda neshvatljivo njeno preobraćenje, no Blankine riječi su potpuno jasne svim vjernicima koji žive vjeru svakodnevno:

“Gospodin svojim svjetlom obasjava sve ono što je nekad bilo u sjeni. Zbog neizmjerne ljubavi kojom sam ljubljena želim uzvratiti potpunim predanjem. Ali to je proces koji traje cijeli život. Hod s Kristom podrazumijeva nošenje vlastitih križeva, a ne bježanje od njih. Zato svaki novi dan traži od mene novo obraćenje, novo ‘da’ Bogu. Ali to je ‘breme lako’ jer jedino On ispunjava duboku čežnju usađenu u srce svakog čovjeka: čežnju za savršenom, bezuvjetnom ljubavlju. Mi se trudimo dati je jedni drugima, ali čovjekova ljubav uvijek je u određenoj mjeri uvjetovana”, kazala je Blanka.

Upitana je i je li danas bolja osoba, no Blanka je tu kazala ponovo ono što je svakom vjerniku potpuno jasno – bili vjernici ili ne, u sebi nosimo svakodnevnu borbu između dobra i zla, no to nas ne čini manjim vjernikom, već samo čovjekom. “Ne znam po kojim se kriterijima to uopće može izmjeriti? U meni postoji neprestana borba imeđu dobra i zla. Trudim se uz Božju pomoć ostati na strani dobra. Najjednostavnije rečeno. Bog ne gleda kao čovjek, mi ćemo često pogrešno procijeniti ljude oko nas, posebno zato što se volimo praviti boljima nego što jesmo. Zato dubine srca, pravu istinu, poznaje samo Bog. Moje je da ljubim kako sam ljubljena, bez osuđivanja i predrasuda”, pojasnila je, te dodala

“Svi koji su krenuli Kristovim putem znaju koliko su padovi bolni, koliko te grijesi preneraze, ali spoznaja o oproštenju nas ohrabruje da ustrajemo. Nije lako boriti se protiv vlastitih sjena, ali zato što se trudim ići za Istinom, imam duboki mir. Prije je isto bilo problema, ima ih i sad, i bit će ih još, samo je pitanje kako se nosim s njima. Čovjek može biti radostan i sretan čak i kad nije sve idealno i kad ne može raditi svoj posao, ali tu svoju bol i muku može trpjeti dostojanstveno i blago, s osmjehom. Bol nas transformira u bolje osobe.”

I možda najljepše od svega, kad je u pitanju žaljenje za onime što smo učinili prije nego smo spoznali snagu Boga, krije se u ovim Blankinim riječima koje mogu biti veliki poticaj  svakom vjerniku koji se još uvijek bori s prepuštanjem u Božje ruke:

“Žao mi je za svaki put kad sam okrenula leđa Bogu, a takvih situacija je bilo puno. Ipak, kako kaže sv. Pavao: ‘Gdje se namnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost’. Prijašnji način života mi samo pokazuje tko sam bez Boga. I podsjeća me da se nikad ne želim vratiti natrag”, zaključila je Blanka.

dp/foto:međugorjeinfo

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here