Piše Ante Križić


Opet se mogu čuti rasprave o Bleiburgu i obećanja političara koji su u oporbi, naravno s hrvatske strane kako se treba boriti za povratak komemoracije u Bleiburg.

Komemoracija u Bleiburgu je bila potrebna samo za vrijeme Jugoslavije jer se logično nije mogla održavat u Jugoslaviji. Zato su je zapadne sile tj. Austrija tolerirale. Poslije propasti Jugoslavije i stvaranja hrvatske države, nije postojao nijedan razlog da se komemoracija ne premjesti na hrvatsko tlo i time bi se izbjegla sva ponižavanja a na koncu zabrana same komemoracije i ono najveće poniženje, struganje grba sa spomenika, grba pod kojim su stradali hrvatski mučenici.

Dakle da ponovim. Kad je napravljena država Hrvatska nikakvog smisla nije bilo da komemoracija i dalje bude u Bleiburgu.

Nijedan narod ne obilježava svoje stradanje u tuđoj državi. Može postojati groblje eventualno.

Osim toga na Bleiburgu se dogodila samo predaja većine vojnika i civila a najveća stratišta su u Sloveniji i Hrvatskoj, Bih, Srbiji sve do Makedonije.

Uostalom mi nismo u stanju određivat austrijskoj državi što će ona dopuštat ili ne. Ovisiti o tuđoj milosti nije baš obilježje zrelog naroda i pojedinca i nije znak poštovanja žrtve, niti je znak samopoštovanja

Komemoracija mora biti u Hrvatskoj a ako nismo u stanju napravit na hrvatskom tlu veću komemoraciju od Bleiburške onda s nama nije nešto u redu.

I komemoraciju ne treba premještat svake godine. Maceljske šume su veliko stratište ( i ostala stratišta) i treba svake godine biti misa za stradale ali centralna komemoracija mora biti na istom mjestu svake godine. A to je Udbina, zbog svoje prostranosti ali i svoje povijesne važnosti još od Krbavske bitke.

Ne razumijem to insistiranje na stranoj državi ako imaš svoju. Ako je imaš. Ako je nemaš i plašiš se obilježavat u svojoj državi i htjeli bi molit austrijsku državu za milostinju ( koji ti ona očito ne žele dat) i sakriti se iza te milostinje ali to onda kaži i reci plašim se obilježavat u svojoj državi jer to i nije hrvatska država.

Uostalom nije li jedna od udarnih “pesnica” jugosrpske “istorije” u Hrvatskoj, netko tipa Klasić, Jakovina, Puhovski pomalo neoprezno izjavio ” Najgore bi bilo kad bi se ustašluk iz Bleiburga prebacio u Hrvatsku”. Zamislite pola milijuna Hrvata na Udbini. To bi bio nokaut svim srbojugoslavenima. Pa dajmo im to.