Politički analitičar dr Ivica Granić se u objavi na Facebooku pita ‘ima li spasa za Srbiju?’
Evo i odgovora:
“Naravno da će kod svakoga studentski prosvjedi pobuditi stanovite simpatije, jer je uvijek simpatično gledati mlade ljude kako se bore za svoja prava, za bolje sutra, reklo bi se.
Pogotovo u Srbiji, gdje su filokomunističke i filočetničke strukture preuzele kompletnu državu, i u ropskom položaju drže ju već preko 30 godina.
Međutim, valjda i zbog prirode moga posla, vrag mi nije dao mira pa sam se baš dodatno zainteresirao za ovu ‘novosadsku priču’, i od jednog kolege novinara iz Beograda tražio i dobio točnu listu studentskih zahtjeva, koja me, moram priznati, poprilično zbunila.
Studenti, između ostalog, traže:
- Poništenje Briselskog sporazuma
- Zabrana stranih izdavača udžbenika
- Zabrana LGBT+ ideologije u školama
- Zakon o financiranju NVO
- Zabrana promocije separatizma u Srbiji
- Proglašenje okupacije Kosova i Metohije
Briselski sporazum, potpisan između Beograda i Brisela, valjda je, koliko toliko, jedina brana nevjerojatnoj mega korupciji i mega nepotizmu u toj državi. Ne ide mi u glavu da baš studenti, koji se navodno bore za bolje sutra, traže ukidanje upravo tog sporazuma. Neshvatljivo.
Nadalje, ako već rade na modernizaciji i demokratizaciji države kako onda mogu objasniti zahtjev za zabranom stranih izdavača udžbenika. Pa zar to ne bi trebalo biti stvar tržišne regulacije, zakona ponude i potražnje, odnosno skupljeg i jeftinijeg.
Zahtjev za zabranu promocije lgbtq ideologije, kao i traženje donošenja Zakona o financiranju NVO, svakako treba podržati.
Na koncu najvažnije, dakle tražiti da država službeno proglasi okupaciju(!) države Kosovo, koju je do sada priznalo preko 120 država, je blago rečeno katastrofa.
U čemu je onda razlika između njih i okorjelih četnika, kada je u pitanju Kosovo? Čovjek bi očekivao da će se studenti zalagati za stanovitu pripremu srbijanskog društva za priznanje države Kosovo, jer je to apsolutno politički realitet, međutim studenti očigledno idu u potpuno drugom smjeru, traže možda najradikalniju mjeru do sada, proglašenje okupacije. Jesus i Marijo.
Koliko god se čovjeku ponekad čini da se tamo ipak događa nekakav solidniji ‘korak naprijed’, bojim se da će i ovo funkcionirati po principu ‘korak naprijed, nazad dva’. Ili dvadeset i dva.
Nažalost!
Zato uvodno i napisah ima li uopće spasa za tu državu, jer iz dijela studentskih zahtjeva proizlazi da je zapravo kompletno njihovo društvo, i pozicija, i opozicija, i studentski pokret, i sve drugo, toliko kontaminirano velikosrpskom imperijalističkom ideologijom da će tu trebati desetljeća i desetljeća otriježnjenja, katarze. Ako ne i više.” – napisao je Granić