Ugrijalo
Prži sunce s neba, kamen sa zemlje. I disati je teško!
Kako je tek onima koji nemaju u svom mistu bazene!? Nama Dugopoljcima ipak je lakše, mi imamo bazene i evo baš sad toćam noge u olimpijskom bazenu dok vjetar lagano puše iznad bazena. Kad postane prevruće “bućnem” u bazen, otplivam malo i rashladim se.
Bazeni puni ljudi, ima ih od svukuda, gosti hotela “Katarina”, Otočani, Klišani, Solinjani, Triljani, a vidio sam bar 10-15 obitelji iz Dicma s malom dicom!
Ljudi uživaju.
Pričam s jednim, kaže da on s obitelji na Dugopoljske bazene dolazi i tijekom cijele zime i da je baš ugodno, toplo i čisto, prava uživancija, Kaže mi da dica posebno vole sprave u “Aqua parku”. Najviše vole velike tobogane. Kaže da se mlađi sin još ne usudi na veliki pa on ide samo na srednji tobogan.
Drugi mi kaže kako će “Dugopoljski bazeni” u vrime vaterpolo prvenstva Europe koje se održava u Splitu bit baza reprezentacija Srbije i Mađarske gdje će trenirati i pripremati se za utakmice, a postoji mogućnost da se utakmice jedne skupine igraju baš u Dugopolju
Pričam s njim i sve se mislim što se i ja nebi koji put spustio niz tobogan da osjetim taj adrenalin. I krenem, penjem se stepenicama i što sam više bazeni mi izgledaju sve ljepše i ljepše i mislim si “ko ovo more platit”! Pa to nema ni jedan Trilj, Sinj, Kaštela,…. nema brte ni u Splitu nešto ovako, nema.
Sjednem na tobogan i krenem se spuštati, najprije polako, pa sve brže, brže, brže,….. Letim,…letim, i traje to traje, traje,…. letim, letim.,,,, Dolazim do ruba tobogana, nastavljam letjetiiii,…
Kakvo je to bilo buđenje u krupnim grašcima znoja,..
Ivica Radošević.