“Ridikula raznih vrsta u Saboru nikada nije manjkalo, posebice na desnom političkom spektru, što se nedavno potvrdilo i preko tragikomičnoga ispada nekih zastupnika kada je riječ o novom, ili ne baš tako novom, neobaveznom srednjoškolskom kolegiju Građanski odgoj”, rekao je u razgovoru za portal Direktno politički analitičar Ivica Granić komentirajući reakcije na najavu zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, vezanu uz uvođenje izbornog predmeta Građanski odgoj i obrazovanje (GOO).
“Svojedobno je podatak kako su dva homoseksualca u Zagrebu prošetala interijerom zgrade Sabora za neke hrvatske medije bio vrhunska senzacija, kojoj su tome posvetile ne samo tekst i slikovni prilog, nego i prigodni komentar jednog dežurnog saborskog prodavača gluposti, koji je na zadanu temu pred kamerama proizveo nekoliko svojih standardnih prostačkih dosjetki”, započeo je Granić.
Može se biti, dodaje, za nešto ili protiv nečega, ali ne shvaćati kako prostaklucima i jeftinim igrokazima radite u korist vlastite štete, e za to već morate biti nadareni ridikul.
“Dobro, ridikula raznih vrsta u Saboru nikada nije manjkalo, posebice na desnom političkom spektru, što se nedavno potvrdilo i preko tragikomičnoga ispada nekih zastupnika kada je riječ o novom, ili ne baš tako novom, neobaveznom srednjoškolskom kolegiju Građanski odgoj”, kaže pa svoju tvrdnju dodatno pojašnjava:
“Kada govorimo o tzv. desnom političkom spektru u Saboru, naravno kako nije riječ o istinskoj modernoj građanskoj konzervativnoj desnici, koja razumije ideju ili političku filozofiju konzervativizma ili – u krajnjem slučaju suverenizma – nego o onima koji se vole tako predstavljati, a koji su se spletom raznih okolnosti i nevjerojatnom igrom sudbine nekako uspjeli ubaciti u parlamentarne klupe”.
Kad smo već na polju odnosa parlamenta i građana, što nije tema, kaže, ovog osvrta, društveni običaji razlikuju se od države do države. “Na primjer, u zgradu američkoga Kongresa već stotinjak godina možete ući kad god hoćete, pod uvjetom da ste pristojno obučeni i da ne nosite oružje, a kako vidimo donedavno se u Hrvatskom saboru npr. gayevima u obilasku nije davalo mira, kao da dolaze s drugoga svijeta. Sada se, slijedom slične političke prakse, napamet odbija bilo kakav razgovor o Građanskom odgoju, bez da se uopće zna o čemu je riječ, kakav je program, kurikulum te kako su uopće osmišljene te neobavezne izvannastavne aktivnosti kolokvijalno nazvane Građanski odgoj”, ističe.
Provokativno desničarenje
Činjenica je, doduše, da oni koji se vole deklarirati kao hrvatska desnica mahom uživaju u svojoj provokativnosti, smatra.
“Politički ekshibicionizam je postao sastavni dio desničarenja i on iz godine u godinu u nanovo trijumfira. U ozbiljnim sredinama na to političko produciranje besmisla ne obraća se gotovo nikakva pažnja, ali ovdje će čak i pojedini televizijski urednici tom primitivnom fenomenu otvoriti javni prostor kao da se radi o sudbinskome pitanju nacije”, govori nam Granić.
Zbog čega?, upitao je.
“Ako se zna tko kontrolira i kakvi vjetrovi pušu unutar redakcija i glavno uredničkih ili vlasničkih kancelarija gotovo svih značajnijih hrvatskih medija, odgovor i nije teško pretpostaviti. Još do jučer su na najgledanijim TV emisijama bili rado viđeni gosti, saborski desničari, koji su davali javnu potporu primitivnim kvazimačističkim teroristima koji su na povorke bacali Molotovljeve koktele i premlaćivali ih palicama ili oni koji bi ‘onim drugima škaricama odsjekli spolne organe ili oni koji su vidjeli u klinču neku dvojicu, na filmu, a ‘onaj prvi iskolačija oči ko varen zec'”, govori.
To su ti, nastavlja, naši vrli desničari, inače u javnom životu i u sredinama u kojima žive mahom je u pitanju teški polusvijet i krajnja društvena margina.
“Ali, gle čuda, baš oni u glavnim i najgledanijim emisijama na raznim TV postajama dobivaju udarne termine. U Hrvatskoj je na snazi razdoblje manipulativne političke agresije, koja je u pravilu zanimljiva čak i za proučavanje. No pitanje je koliko to kuhari, keramičari, bilderi, kamatari, taksisti, pivari sumnjive prošlosti… koji trenutačno gospodare i vode hrvatsku desnicu, zapravo shvaćaju. Ako je suditi po reakcijama na uvođenje Građanskog odgoja, to su dočekali i u to se razumiju, kako bi Dubrovčani kazali, ‘kao Mara u krivi k…”’, smatra politički analitičar.
Građanski odgoj
Granić kaže da je pogledao na desetine internetskih stranica, što stranih što domaćih, kada je riječ o Građanskom odgoju te se s pravom može zaključiti kako u gotovo svim, ako ne i svim, predloženim aktivnostima praktički nema ništa spornoga. Mahom je riječ o određenim trendovima, pravilima, praksi, tehnologijama, pokretima, udrugama, politikama… koje nam je donijelo moderno doba, što novo političko, a što novo tehnološko doba.
Citirat ćemo ovdje nekoliko glavnih cjelina koje se ponavljaju praktički u svim predloženim programima: Društvo i ja (volontiranje, timski rad, nasilje na društvenim mrežama, reality show-biti slavan na jedan dan, ranjive skupine, obitelj i slobodno vrijeme, odnosi s javnošću, rizična ponašanja, stereotipi i predrasude, uloga medija), zatim Tko, gdje i kako štiti naša prava (prava i obveze, nasilje, komunikacije, pravda i pravednost, zaštita ljudskih prava, upravljanje sukobima), ili Upravljanje svojim novcem (šareni svijet reklama, učenik-potrošač, upravljanje novcem, poduzetništvo, pravo na rad, financijsko planiranje) ili Što je održivi razvoj (zdrava prehrana, kućni ljubimci, aktivna zaštita okoliša, smeće im otpad kao sirovina, prirodni resursi, očuvanje okoliša, klimatske promjene), ili Različiti, a jednaki (razvoj osobnog identiteta, tolerancija, prihvaćanje, znamenite ličnosti iz Hrvatske, međukulturni dijalog, religija i religioznost).
Potpisnik ovih redaka vrlo je kritičan kada je u pitanju zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, ali i kada je u pitanju njegova politička platforma Možemo! s obzirom na nastanak, povijest, politiku i najavljene trendove, kao i na način financiranja te krajnje sumnjive političke grupacije. “No uvažavajući činjenicu da su građani Zagreba upravo Tomaševića izabrali za novog gradonačelnika, dakle izabrali, postavlja se pitanje po čemu to gradonačelnik ne bi imao pravo iniciranja određenih, u konkretnom slučaju, izvannastavnih aktivnosti, što bi on trebao biti, ceremonijalni ukras truloga sustava ili čovjek koji će taj sustav barem malo pokušati izvesti iz kloake u kojoj se našao? Pa makar i na simboličnoj razini?”, upitao je Granić.
Desničarenje
“No, nije mi namjera baviti se zagrebačkim gradonačelnikom, on je i te kako shvatio u kakvu je kašetu brokava upao i rijetko tko bi mu bio u koži, ovdje pokušavam prodrijeti, odnosno pokušati natjerati naše vrle desničare da malo isprave vlastite moždane vijuge, te pokušaju definirati barem nekakvu politiku koja je donekle ukorak s 21. stoljećem”, govori.
“Hrvatska desnica, kako je danas u svome najnovijem, petnaestom, osvrtu o DP napisao Marko Ljubić, koja je bez ikakvog razloga na nož dočekala Građanski odgoj, uglavnom voli beskonačno lamentirati o Memorandumu SANU, tko ne zna akademike autore i potpisnike, onaj tko ne zna citirati Dobricu Ćosića, tko ne zna srpske nacionalne i strateške ciljeve nije Hrvat. Odnosno, nije pravi Hrvat. Uglavnom znaju i Matoševa poetska i esejistička proročanstva o ‘judama i vrbama’, kletvu kralja Zvonimira, poruku Brune Bušića o lopovluku koji Hrvate čeka kad naši dođu na vlast, tko ne poznaje filozofiju državnog prava Ante Starčevića koju su sveli na ‘na ljutu ranu, ljutu trava’ i ‘na muslimane naše cvijeće’, tko nema uvid u političku i programsku misao Stjepana Radića sadržanu u njegovoj sintagmi ‘guske u magli’ nema što manje biti od prikrivenog srbofila, komunjare, udbaša i kosovca, ili po najnovijem udbo-kosovca, ili udbo-desničara”, nastavlja.
“Tko nije za to da se odmah svim nacionalnim potencijalima krene u juriš na Republiku Srpsku, izdajnik je i jedino je pitanje – pronaći dobru vrbu za njega. Pa sad ti tu sad ubaci nekakav Građanski odgoj”, kaže.
Što bi trebalo poduzeti
Kada je riječ o najavi zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića o uvođenju Građanskog odgoja valja naglasiti, govori nam Granić, kako nije riječ o nikakvom definiranom i zaokruženom kurikulumu, već o dokumentu pod naslovom Program rada koji, na temelju ishoda iz kurikuluma međupredmetnih tema koji su objavljeni 2019. godine, predlaže raspored i teme koje bi se obrađivale u sklopu izvannastavne aktivnosti Građanskog odgoja i obrazovanja.
“I sami kurikulumi iz 2019. godine su manjkavi pa slijedom toga je i ovaj dokument manjkav prema relevantnim međunarodnim standardima, ali i potrebama koje su identificirane u nekoliko istraživanja o političkoj pismenosti mladih”, ističe.
Na sadržajnoj razini , pojašnjava, ima primjera gdje se manjkavost tog programa rada vrlo jasno očituje.
“Inače, izvrsnu analizu predloženog dokumenta dao je i Mario Bajkuša, direktor razvoja i programa iz Foruma za slobodu odgoja, koji smatra kako je, npr. volontiranje obrađeno na vrlo uzak način i većim dijelom se odnosi na karitativno volontiranje. Zatim, nacionalne manjine, njihova prava i zaštita se gotovo pa i ne spominju. Također, kaže nam, nedostaje obrada niza važnih tema poput Savjeta mladih, pučkog pravobranitelja, postupka savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Predložene metode se mogu okarakterizirati kao blage i neelaborirane i ne daju dojam da bi poticale učeničku aktivnost i djelovanje. Korupcija je obrađena na teorijskoj razini bez lokaliziranja i davanja učenicima skupine alata da djeluju protiv korupcije”, govori.
Također, Bajkuša smatra kako se u tom programu rada neke važne teme, koje bi se u sklopu Građanskog odgoja i obrazovanja, a s obzirom na aktualne potrebe i situaciju trebale proučavati, uopće nema. Tako se, naglašava Granić, civilno društvo uopće ne spominje, a u dokumentu nema spomena Europske unije i europskog građanstva, teme klime i klimatskih promjena.
“Za ovo zadnje učenici redovito pokazuju veliki interes. I to je način na koji treba pristupiti uvođenju Građanskog odgoja, dakle treba ga prihvatiti kao realitet, o njemu stručno razgovarati, jer će isti kad-tad biti ne samo fakultativni nego i obvezni predmet. A ako u raspravama ne sudjelujete, kako onda možete utjecati na program ili bilo što što se tiče tog projekta. Dakle, prihvatiti razgovor, ne bježati od odgovornosti, u razvoj bilo kojeg modela uključiti što više lokalnih resursa”, rekao je.
Bajkuša, dodaje Granić, također smatra kako već imamo dobar, riječki model, koji je dostupan na internetu i koji se model, smatra, može u potpunosti primijeniti i u drugim lokalnim zajednicama, ali je potrebno i preporučljivo model u nekim segmentima prilagoditi novoj okolini u kojoj će se provoditi.
Zaključno, Građanski odgoj i obrazovanje su jako važni, jedan su od najvažnijih elemenata našeg obrazovnog programa. “Upravo to je teren pripreme naših učenika za preuzimanje svjesne, odgovorne i participativne uloge u društvu, za prepoznavanje javnog dobra, za solidarnost, za uočavanje društvenih problema, za osobno zauzimanje za njihovo rješavanje”, zaključio je u razgovoru za portal Direktno politički analitičar Ivica Granić.
IZVOR: Direktno.hr