Piše Vanja Zlatović
Što se sve servira drijemajućem Hrvatu, i kako mu se podilazi… eto kaže predsjednik i vrhovni zapovjednik, u Ukrajini nema zvjerstava kao u Domovinskom ratu. To “vama je bilo gore”, je neki analgetik čija je poruka nemojte previše osjećati ono tamo, nije to vaše. I tako u krug, zauzimaju razni javni govornici od Teksasa do Estonije , razne formulacije i poze, sve da bi stvorili politički skrojen okvir za svoju opciju, kako da nazovu svoj stupanj i omjer simpatija i ovisnosti, a da ljudima objasne i približe one razlupane bolnice, sravnjene sa zemljom gradove, i iskešene Čečene. Ali uzalud, svi vide isto, a tko se hoće uvjeravati da mu je bilo gore, da Jemen, da je ne zauzeti stranu interes Mađarske, da nije čas za junačenje, pa to i može i hoće uvijek.
Tako Dejan Jović dijagnosticira da je najveći problem što je predsjednik Ukrajine iritantan, stalno nešto hoće i proziva, a i nije čudno da on tako postavlja stvari, on je glasnogovornik pupovačko kumrovačke ideološke kombinacije, lažna ljevica. Prema Blicu, jedan od najmoćnijih Srba, što nije grijeh biti, naprotiv, ali je i neka odgovornost…nadam se.
A tu je i “Bojan”, da oplete po ministru… jer je ovaj rekao da je Putin zločinac. Obojica, iz svojih istih pozicija, gledaju da Hrvati kažu, da, 91 je bio rat, a ne ovo sad tamo. Mali Glavašević je Glavašević kad mu treba da je Glavašević, pa ga treba štedjeti jer je Glavašević. I tu je njegovo prezime “ne diraj ga, on je sin Glavaševića”, ali Putin, za njega nije zločinac, iako je Mariupol kao Vukovar.. i to je tako bizarno i jadno. Pa predsjednik kaže – ne dajte svoje svetinje, Dodik je partner, a Putin nije zločinac. Ili, kako je i o Srebrenici rekao “ima zločina i zločina”. Pa da ne fakturiramo partneru previše. Trpaju tu, Srbi još više, sve po potrebi, i 1999., i Jasenovac, i Gadafija, i svašta.
Pa vjekovno rusko srpsko prijateljstvo….a podaci, koje navodi srpski komunist i svjedok vremena Milovan Đilas, govore o sljedećim zločinima Crvene armije na teritoriji unutrašnjosti ondašnje Srbije u posljednjim mjesecima 1944. godine: 1219 silovanja, 359 pokušaja silovanja, 111 silovanja sa ubistvom, 248 silovanja i pokušaja ubistva i 1204 pljačke sa fizičkom povredom ili ubistvom. Ukupan broj je na kraju porastao na preko 5.000 silovanih žena.
Kada se Tito požalio Staljinu, ondašnji šef Kremlja mu je rekao: “To su mladi momci. Neka se zabave, zaslužili su” Na teritoriji Beograda statistika je još gora: do 1945. godine, silovano je oko 2.000 žena i djevojaka. Eto vam .
Nije ovo sad presudno, nego što se događa pred vašim očima. A vi, svatko kako zna, može i mora. Ukupno…
Kakav je to “komunist”, koji relativizira agresiju ruskog imperijalizma? Nikakav. To je samo orjunaški ćirilićar a ne komunist.
Kakav je to “Hrvat”, koji relativizira agresiju ruskog imperijalizma? Nikakav. To je sužanj, a ne Hrvat.
Kakav je to kršćanin koji relativizira agresiju ruskog imperijalizma? Nikakav. To je bezvjerac, a ne kršćanin. Kakav sekularist? Nikakav. Kakav Srbin? Nikakav. Klanjati se sili nije dostojno nikoga.
Niti Nazor, niti Stepinac se nisu klanjali sili, a mogli su. Prvi je pred silom zauzeo stranu i otišao, drugi je zauzeo stranu i ostao. Ali nisu kalkulirali za boje, nego su slijedili svoju savjest.