Piše Stjepan Štimac
Dakle, 2013. eliminacijom pape Bendikta XVI. ustoličen je od nepoznatih snaga papa Jorge Mario Bergoglio, koji je kao papinsko ime odabrao Franciskus iliti po naši Franjo, po svetom Franji Asiškom. I tako je počelo.
Naime, gledam ostrašćene licemjerne izjave kompletne lijevo liberalne uglavnom ateističke i agnostičke scene. Iako teološki nepismeni i neupućeni svi sve znaju te nepogrešivo znaju da je papa Franjo bio najbolji papa do sada, za razliku od recimo svetog Ivana Pavla II kojemu nisu pridavali nikakvu spomena vrijednu pažnju.
Argumenti za njihov stav o papi Franji su da je bio woke liberalan, svima je udovoljavao, svima je udijelio oprost, komu nije stigao, tomu je poručio, svima je obećao Kraljevstvo Božje bez obzira kakvi su kao ljudi i poštuju li zakone i proroke ili poroke. Bez obzira jesu li vjernici ili su pripadnici drugih religijskih skupina. Bez obzira vjeruju li uopće u Boga ili svaki dan gnoje protiv Boga, božjih poslanika na Zemlji, Katoličke Crkve i vjernika katolika (pravoslavnu, primjerice, ne diraju ni u ludilu, druge još manje).
Uglavnom, svima je sve obećao i svima navijestio bezgraničnu ljubav Boga živoga bez obzira žele li oni uopće pripadati Kraljevstvu Božjem ili nekom drugom kraljevstvu. U trgovini se to inače zove rasprodaja za kikiriki.
Naravno, sve te skupine koje je danas pomodno nazivati ugroženima, prihvatile su besplatan poklon i još žešće napale Katoličku crkvu i vjernike proglašavajući nas (svećenstvo i katoličko pučanstvo) nazadnima, zadrtima, katolibanima, divljacima, netolerantnima, ukratko – skupinom koju treba uništiti i zatrti svaki trag. Pritom kad misle da to treba uništiti misle samo na prave svećenike i vjernike, cirkusante svećenike i cirkusante vjernike prihvatit će kao bezopasnu različitost koja više-manje služi za sprdnju i ismijavanje.
I dobro, papa Franjo je radio onako kako je osjećao. Tko ga je tu i zašto postavio je druga priča. Ali nas zanima je li bio u pravu kad je svima udijelio nadu i jesu li to lažna nada i grijeh struktura, počevši od njega.
Svaka udruga, organizacija, stranka, skupina, država… ima neke zakone ili pravila. Pa, recimo, kad idemo u teretanu propisano je da moramo imati sportsku opremu i tenisice u kojima nismo došli i donijeli blato. Ne možemo trenirati u vojničkim čizmama u kojima smo došli kroz blato. Trebamo platiti i članarinu. Uzalud je prosvjedovati da nemamo druge tenisice i novaca za upisninu, uzalud je inzistirati na našim novim pravilima. Ulazak po našim pravilima neće biti moguć. Takva su pravila!
Jedino Kraljevstvo Božje prema lijevo-liberalnoj woke sceni nema pravo na svoje zakone i svoja pravila. A postoje jasni Zakoni i pravila.
Čitava Biblija je priprema za ulazak u Kraljevstvo Božje, od Knjige Postanka do Otkrivenja. Postoje jasna pravila koja čovjek mora slijediti da bi se nadao ulasku u Sveti grad – novi Jeruzalem.
Isus reče: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego dopuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.“
Je li veći Isus ili su veći papa Franjo, nadbiskup Uzinić i Vesna Pusić? Tko ima vlast suditi? Tko ima vlast promijeniti Božje zakone osim samog Stvoritelja? Tko ima vlast oprostiti onima koji oprost ne traže?
Isus je prao noge svojim učenicima, nikad nevjernicima i nečistima. Papa Franjo nije shvatio poantu, ako je mislio da produbljuje Isusov nauk onda je također mislio i da je veći od Isusa. Ja bih rekao da nije veći i širi od Isusa. Kanaanka je Isusa tražila da joj ozdravi dijete, nije htio dok nije shvatila svoj položaj i pokazala iskrenu vjeru:
“Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!” Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!” On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” A ona će: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!” Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa.“
Da nije shvatila svoj položaj i dokazala iskrenu vjeru ne bi bila spašena ni ona ni djevojčica. To je conditio sine qua non iliti uvjet bez kojega ne može. A papa Franjo je govorio da može, prao noge ljudima koji su mu se smijali, igrao se kumirima i pozivao bez ikakvih uvjeta sve na „gozbu Jaganjčevu“. Otkud mu pravo? Dok je Mojsije bio s Jahveom Izraelci izliše zlatno tele i klanjahu mu se:
„Čim se približi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda. Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju. »Što ti je ovaj puk učinio«, reče Mojsije Aronu, »da si tako velik grijeh na nj svalio?“ Knjiga Izlaska 32, 19-21
Papa Franjo je sudjelovao u ceremoniji štovanja poganske božice Pachamana. Šo bi Mojsije napravio da je bio tu? Što bi Isus rekao da je vidio tu sablazan?
Kraljevstvo Božje ima stroge zakone koji propisuju kako se ulazi. Može čovjek biti grješnik, može biti veliki grješnik, ali može se dogoditi i da shvati da je u grijehu i što mu taj grijeh radi. Ako sve to shvati, iskreno se pokaje i više ne sagriješi Bog će mu oprostiti sve grijehe.
Ali Bog čita srca i neće se provući nitko tko nije potpuno čist, nitko.
Gledam sve te ateiste, agnostike, LGBTQ, antifašiste, migrante (iako migranti ni ne traže spas u krilu Katoličke crkve), svi oni imaju nešto reći o običaju i pravu Katoličke crkve. S jedne strane predstavnici tih skupina ispoljavaju divlju mržnju prema svemu religijskom, traže ograničavanja, istjerivanja i represiju nad Crkvom. S druge strane kao žele da ih se uključi u zajednicu kršćana. Ali po njihovim uvjetima. Oprost grijeha ne traže jer ono što rade ne smatraju grijehom. Za Deset Božjih zapovjedi ne žele ni čuti, osobito „Ne ubij“, „Ne sagriješi bludno“, „Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji“.
Ali žele u zajednici kršćana biti ravnopravni ili ravnopravniji jer oni znaju bolje? I ne žele to radi spasenja, nego više radi demonstracije sile i želje da se svi zakoni i proroci ukinu i da svi budemo kao oni, grješnici bez savjesti. Grješnici ionako svi jesmo, samo što neki znamo da smo grješnici. Logika je da ako se oni neće spasiti, onda nitko ne smije.
I što je papa Franjo napravio? Dao im je lažnu nadu, a oni njemu lažnu slavu. U politici se to zove jeftini populizam. Veliki je to grijeh.
Plenković kaže da je papa Franjo bio veliki reformator! Što znači to reformator, osobito veliki reformator? Martin Luther King, Lucifer ili netko treći? Na kojeg je velikog reformatora mislio i što je to papa Franjo reformirao? Ništa! Ali jest napravio nešto, napravio je cirkus od banalnih stvari, realno ništa nije promijenio. Čak je i abortus do zadnjeg nazivao ubojstvom. A i da je htio nije mogao ukinuti zakone i proroke. Jer ima jači od njega. Nije Crkva uspostavljena iz naroda i pomodno nego po Isusu Kristu i Duhu Svetomu
I kad Milanović kaže: „Imao je hrabrosti i ustrajnosti otvoriti Crkvu ljudima i poslušati glasove suvremenog doba po čemu će ga i povijest sigurno pamtiti.“, onda Mlanović lupeta kako samo on zna. Crkva je od postanka otvorena ljudima i samo ljudima, zbog ljudi je stvorena, to Milanović ne zna, ali kao i svaki plitki ignorant ima mišljenje. Milanović također ne shvaća da je Crkva suvremena u svim dobima, od početka, jer je postavljena kao temelj ljudskosti i života, kako ovostranog, tako i onostranog. A ono što Milanović naziva suvremeno doba je već viđeno u svim civilizacijama prije propasti, uključujući staru Grčku i stari Rim. Ukratko bismo to mogli definirati kao ukidanje morala i negiranje uma i razuma, jednom riječi – orgije. Kako je to moderno i kako je to poželjno u Crkvi?
„Bog voli svoju djecu, baš onakvu kakva jesu“, papa Franjo. Ovo ne smijemo zaboraviti jer je jako bitno. Dakle, Bog jednako voli Kajina i Abela, Židove i Kanaance, Titu i blaženog Stepinca, Hitlera i papu Franju. Ako kod Boga nema razlike između Hitlera i pape Franje kakav je to Bog? Čiji je to Bog? I zašto soroščad ljevičarija uzbuđeno plješće na ovakve izjave koje se u filozofiji zovu relativizam? Zato što takav bog kojemu je svejedno jeste li ubili 20 milijuna ljudi ili samo pričali gluposti je bog kojemu oni čitav svoj život služe. Zabrinjavajuće je što je to bog i pape Franje. Počivao u miru Božjem!
A da baš takvom bogu služi papa Franjo je dokazao i time da je pozvao SPC da sudi blaženom Stepincu. Blaženi Stepinac je bio u nemilosti u NDH, sudila mu je komunistička partija i ubila ga, ali nije odustao od Boga i Katoličke crkve. A onda mu je sudio i papa Franjo pozvavši za svjedoke i krvnike predstavnike SPC. SPC koja u svojim redovima svecima proglasi popa Macu koji je nadimak dobio po tomu što je pobio stotine ljudi macom, ubojicu koji je svoga brata raščerečio na kotaču, silovatelja osmogodišnje curice i Nikolaja Velimirovića koji je izjavio da je Hitler napokon nadošao na učenje svetog Save (misli na nacizam i genocid) te da će stati na vrat židovskoj zmiji. I takvi na poziv pape Franje osudiše po treći put blaženog Stepinca čija je jedina krivica to što se u onim strašnim ratnim vremenima očajnički borio za obične ljude, bez obzira na vjeru i naciju.
Mislio sam spomenuti još nekoliko “junačkih” Kristovih protivnika ali zadržat ću se na intervjuu nadbiskupa Mate Uzinića koji je dao Tomislavu Klauškom. Neću o nadbiskupovim stavovima jer je to zasebna tema, no Klauškom je taj intervju pao kao budali šamar pa je sve izrečeno zaokružio ovako: „Vjernici odgojeni na onoj staroj, rigidnoj, isključivoj, bezosjećajnoj, često huškačkoj Katoličkoj crkvi, teško će se naviknuti na novu retoriku nadbiskupa Uzinića.“ A sad zamislite što je rekao nadbiskup kad je ovaj bolid to sažeo ovako.
Nisu crkveni velikodostojnici savršeni, jer nitko nije savršen. Pa i kad su Isusa nazvali dobrim rekao je: „Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!“ Marko 10,18
Ali opisati Katoličku crkvu kao da opisuješ Talibane ili ISIL je isto znak komu Klauški služi. Dakle i Klauški ima mišljenje, samo nikad nema sreće kad misli.
I tako, borba dobra i zla se nastavlja. Dobro pokušava ostati dobro, zlo se šulja, reži i pokušava odvući dobre na svoju stranu, u mrak i propast. Neki gube vjeru, posustaju i odlaze za zvijerima, usput odvode za sobom slabe i bezume. Neki su postojani kano stijena i vatra paklena neće ih nadvladati, čvrsto stoje u Kristu, trpe uvrede, šibanja, pljuvanja i ponižavanja, ne radi sebe, nego radi onih koji pripadaju Kraljevstvu Božjem, ali to još ne znaju.
Glas viče u pustinji:
Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!